Podolnjak: Resursi trebaju ustavnu zaštitu, zakonska nije dovoljna

petrov_press23-270516

Izvor: Tiskano izdanje Večernjeg lista

Kad će Most pustiti prijedlog novog modela izbora ustavnih sudaca u proceduru?

Namjera je u okviru Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav provesti tematsku raspravu da vidimo spremnost političkih aktera za promjene Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Kad sam 2007. zagovarao izbor ustavnih sudaca dvotrećinskom većinom, tada je na tu relativno novu ideju i struka gledala relativno skeptično, ali je prošla 2010. u sklopu ustavnih promjena. Međutim, tada nije proveden i ostatak nužnih promjena iz njemačkog modela pa smo dobili krnji model. Promjenu Ustava može inicirati petina zastupnika, dakle 31, što znači da bi Most morao naći još značajnu potporu u Hrvatskom saboru. Drugi incijatori su Vlada i predsjednik Republike.

Za izmjenu oba propisa potrebna je dvotrećinska većina. Znači ništa bez HDZ-a i SDP-a?

Tako je. S tim da ako i postoji suglasje oko načina izbora ustavnih sudaca, pitanje je treba li riješiti još neka pitanja, recimo ona koja su se pojavila za formiranja vlade 2015. kad su renomirani stručnjaci različito interpretirali pojedine ustavne odredbe. Naravno, što je više tema, teže je postići konsenzus i to je onda proces od barem godinu dana. Čini mi se da smo skloniji provesti manje promjene, iako se tim ustavnopravnih stručnjaka koje je okupio bivši predsjednik Ivo Josipović opredijelio za potpuno novi Ustav.

Ide li se na izmjene samo radi Ustavnog suda, bi li ih trebalo provesti prije imenovanja trojice ustavnih sudaca kojima mandat istječe u travnju i srpnju?

Nisam siguran da možemo tako brzo ući u definiranje promjena izbora ustavnih sudaca.

Znači da vaša ideja još osam godina, do kraja mandata sudaca, neće biti realizirana.

Niti sam ja niti je Most u poziciji da diktira tempo promjena Ustava ili Ustavnog zakona.

S obzirom na odluku Ustavnog suda o outsourcingu i monetizaciji autoceste je li moguć referendum o HEP-u i Ini?

U Ustavu nedostaju odredbe koje bi jasno normirale kad se i o čemu može raspisati referendum. Kad bi  Hrvatski sabor donio zakon koji bi regulirao neka pitanja oko HEP-a tada bi građani putem iniciranja narodne inicijative mogli tražiti da se taj zakon stavi izvan snage. Imali smo situaciju kada je Vlada suočena s velikim brojem potpisa građanske inicijative povukla iz procedure izmjene Zakona o radu pa su tada prestali uvjeti za raspisivanje referenduma. Ne bi bilo dobro da se ponovi takva situacija zapravo bez suštinske odluke.

Ima li Vlada izborni mandat predložiti kupnju MOL-ovih dionica Ine ili prodaju četvrtine dionica HEP-a?

Svaka vlada ima mandat provoditi određenu gospodarsku politiku i pravo vidjeti uživa li određeni prijedlog podršku javnosti.

Svojedobno ste mi na pitanje o monetizaciji autocesta replicirali kako u Britaniji vlada ne bi imala mandat donijeti takvu odluku?

Oni tako funkcioniraju. Nama se dogodio novi moment s gubitkom arbitraže s tim da još nije definirano vezano za prijedlog o povratu vlasničkog udjela Ine hoće li to biti povezano s prodajom 25% udjela u HEP-u i hoće li uz to ići posebna jamstva ustavne zaštite kako predlaže Most ili neki drugi model. Kod monetizacije radilo se o dugoročnoj koncesiji nad autocestama na nekoliko desetljeća, dakle o pitanju koje za dugo vremensko razdoblje to stavlja izvan dosega odlučivanja hrvatskih državnih tijela, dok je kod Ine pitanje hoće li i na koji način ta ideja biti formulirana.

Ima li smisla te procese pokretati dok ne znamo je li MOL uopće zainteresiran prodati Inine dionice i pod kojim uvjetima? 

Ne mogu to komentirati jer mi gospodarska dimenzija nije poznata. Pretpostavljam da nadležne osobe u Vladi imaju više saznanja o tome postoji li određena sklonost mađarske strane da te dionice proda.

Za pretpostaviti je da bi naš uvjet bio povlačenje arbitražne tužbe u Washingtonu, ali što ako bi Mol zatražio   obustavu kaznenih postupaka? Je li pravno moguće da i gospodin Hernadi bude predmet sporazuma MOL-a i Hrvatske?

Zbog neovisnosti pravosuđa ne može se nikome jamčiti da protiv njega neće biti proveden kazneni postupak. Na neovisnost rada pravosudnih tijela ni Vlada ni Hrvatski sabor ne mogu utjecati.

Je li se Božo Petrov konzultirao s vama prije nego je izašao sa stavom o potrebi ustavne zaštite nacionalnih resursa, odnosno ograničenju prodaje strateških državnih tvrtki?

Da, prethodno smo o tomu razgovarali.

Vaše kolege s ustavnopravnih katedri u Osijeku i Rijeci, doc. dr. Mato Palić i prof. dr. sc. Sanja Barić to ne podržavaju. Kažu da Ustav već predviđa ograničenja tržišne utakmice radi zaštite prirodnih i kulturnih dobara ili gospodarskih interesa Hrvatske pa da je željeni cilj moguće postići i zakonom.

Svaka parlamentarna većina bi takav zakon mogla promijeniti. To nama u Mostu nije dovoljno jamstvo jer zakoni se donose, ako nisu organski, običnom većinom. Mi bismo željeli imati ustavno jamstvo, dakle jamstvo dvotrećinske većine u Hrvatskom saboru ili ustavotvornog referenduma.

Uz slobodu kretanja i tržišne slobode su na europskom pijedestalu kao jedna od najvećih vrednota.

Točno. I sve više ćemo se s tim suočavati. Tako smo uvjetovali određena posebna prava u upravljanju Inom kao strateškom kompanijom, ali Europski sud nije sklon tomu da država rezervira posebna prava upravljanja u određenim državnim kompanijama gdje ima udjel 25 posto plus jednu dionicu. Ima slučajeva gdje su to ocijenili protivno slobodi kretanja kapitala. Europska komisija pokrenula je postupak protiv Portugala jer je zadržao vlasnički udio u svome HEP-u preko 25 posto, s posebnim pravima, i Europski sud  je 2010. presudio da Portugal nema pravo zadržati posebna prava na ime zlatne dionice. To govori da zakonska jamstva nisu dovoljna i da ustavna jamstva daju puno bolji temelj za zaštitu dobara od nacionalnog interesa.

Znanstvenik ste, bi li odstupili da ste u poziciji ministra Pave Barišića?

Meni se to ne može dogoditi i ne bi se mogao naći u toj poziciji. Kao znanstvenik bio sam kao član etičkog povjerenstva na svom Pravnom fakultetu u Zagrebu u poziciji odlučivati o prijavama za plagijat. Podsjećam da mi zastupnici Mosta nismo glasovali za kandidatkinju Ustavnog suda za koju smo smatrali da ima plagirani rad bez obzira na njezine javne isprike. Kao znanstveniku apsolutno mi je neprihvatljivo na takav način koristiti tuđe radove. Po svim reakcijama u javnosti i odlukama raznih tijela očito je da će sve to biti opterećujuće i za ministra, njegov resor i tijelo kojem pripada. To je uvijek osobna odluka i kakva god bila, za sve je opterećujuća.

Tu je naglasak na znanosti i obrazovanju. Kako studentima i đacima s pokrićem i uz nultu toleranciju ukazati na neprimjerenost prepisivanja? Šalje se loša poruka.

Sve je tu relevatno, i to što je riječ o profesoru, ministru i specifičnom resoru. Uvijek kad se govori o plagiranju i znanstvenicima šalje se loša poruka, čak i kad se ispričate i kažete da je riječ o tiskarskoj pogrešci. Ali imali smo dosta takvih situacija u kojima se šalje posve kriva poruka mladim ljudima i grozim se svake takve situacije o kojoj sada moram čitati u medijima.

Je li bitno za etičku prosudbu što su nadležna sveučilišna tijela utvrdila da to nije plagijat, a potom je saborsko tijelo pet godina nakon prijave, baš kad je Pavo Barišić postao ministar, utvrdilo da to jest plagijat?

Nesporno je izbor profesora Barišića za ministra igrao ulogu da se iznova pokrene to pitanje. Mislim da je prije svega akademska zajednica najpozvanija, te da bi morala imati snage unutar sebe riješiti pitanje plagijata, ali očito je da je postupak u velikoj mjeri ispolitiziran.

Nije li Most onda bio prestrog prema Milijanu Brkiću kad je neformalno spriječio da postane ministar? 

Ne možemo uspoređivati te situacije. Mi smo kod izbora ustavnih sudaca vrlo jasno rekli što nam je sporno i zašto nećemo glasovati za određenu osobu. Ali, podsjećam da kolegicama i kolegama iz SDP-a i HNS-a tada to uopće nije bilo sporno pri glasovanju o ustavnim sucima i to kad je nedvojbeno bila riječ o plagiranju  rada. Zašto im je sada pitanje plagijata izuzetno sporno!? Trebali bi uvijek imati iste kriterije.

Na Odboru za Ustav rekli ste da bi trebalo postići konsenzus o spomen ploči HOS-ovcima u Jasenovcu s obzirom na 18-godišnju praksu priznanja spornog pozdrava kao dijela amblema HOS-a. Na kakav ste konsenzus mislili?

Riječ je o vrlo suprostavljenim pitanjima jednako kao kad se govori o Trgu maršala Tita. Čini mi se da bi se prije u zatvorenoj raspravi moglo doći do rješenja koje bi zadovoljilo sve strane koje razmatraju problem simbola totalitarnih režima.

Znači podržavate ideju premijera Plenkovića o povjerenstvu?

Da, mislim da je dobro u mirnoj akademskoj raspravi pokušati doći do suglasja jer u javnosti se ta rasprava užari pa od toga ima više štete. Činjenica je da mi u Hrvatskom saboru nemamo političkih stranaka na krajnje desnom spektru koje bi zagovarale bivše režime i njihove negativnosti. Nemamo takve subjekte ni blizu Hrvatskog sabora, a u javnosti se stječe dojam kao da imamo ogroman problem s totalitarnim režimima koji su kod nas prošlost. Činjenica je da sporni pozdrav imamo gotovo dva desetljeća u statutima i pečatima pojedinih braniteljskih udruga, te da nadležna državna i lokalna tijela nisu na to reagirala. Mijenjale su se vlade i ministri ali svi su to potisnuli praveći se da to ne vide. “Za dom spremni” došao je u žižu javnosti kad je to izgovoreno na stadionu i kad je reagirao Disciplinski odbor FIFA i to sankcionirao.

Ustavni sudac Miroslav Šumanović argumentirao je da su neki ljudi s tim pozdravom išli u Domovinski rat ali ne sa zločinačkom namjerom već da brane svoj dom.

Uočio sam tu novinu u novom sastavu Ustavnog suda da suci češće koriste mogućnost za izdvojeno mišljenje i to nastoje vrlo kvalitetno elaborirati. Interesantno je da je čitav Ustavni sud odlučivao o ustavnoj tužbi u predmetu Šimunić što nije čest slučaj. Bez obzira na kvalitetu argumentacije suca Šumanovića činjenica je da je ostao u manjini iako njegovi argumenti ukazuju da značajan dio javnosti promatra taj pozdrav u drugačijem konktekstu od onog za režima NDH. Zbog toga bi trebalo pokušati naći, što će biti vrlo teško, određeni stupanj konsenzusa oko toga da pojedini simboli, pozdravi i amblemi iz totalitarnih sustava u nekom kontekstu mogu biti prihvatljivi, a u nekom apsolutno neprihvatljivi.

Na tomu inzistira Europski sud za ljudska prava. Tako su presudili u slučaju crvene petokrake.

U tom mađarskom slučaju vidljivo je da je bitan baš kontekst. Primjerice, ako crvenu petokraku ima osoba koja simbolizira Vladu ili neko tijelo državne vlasti, sasvim će se drugačije promatrati od toga kad član neke udruge na sindikalnom prosvjedu ili član neke lijeve stranke ima taj simbol. Tako je slovenski ustavni sud odlučio da bi u suvremenoj demokratskoj Sloveniji bilo potpuno neprimjereno novu ulicu nazvati po Josipu Brozu Titu koji simbolizira komunistički, nedemokratski režim. Ali nije dirao sve ostale ulice koje su nekoć dobile naziv po toj povijesnoj osobi. I to je bilo svojevrsno kompromisno rješenje.

Saborski zastupnici nemaju obvezujući mandat. Znači li to da s njim mogu što žele pa se ponašati kao Zoran Milanović?

Svima nama u Hrvatskom saboru neprihvatljiva je situacija da netko prima plaću, a nikad ga nema i zapravo ne radi. To nikad ne bih vezao uz neobvezujući mandat, jer on znači nešto drugo. Očito je da nikad ne možemo sve propisati.

Ali trebalo bi nešto propisati jer ovo je karikaturalno.

Mislim da građani ipak sankcioniraju takvo ponašanje na izborima.

Mislite da će birači kazniti SDP zbog Milanovića!? Je li i SDP trebao nešto učiniti po tom pitanju?

Ne bih komentirao što su mogli ili ne. Možda su nešto i pokušali ali ne vidim kako su mogli utjecati na svog bivšeg predsjednika. Mislim da im nije ugodna ta situacija ali to bi oni trebali rješavati.

Je li u Mostu moguća međusobna javna kritika? Primijetio sam da ste mojim kolegama izbjegli odgovor o Vlahi Orepiću i njegovu doživljaju Ustavnog suda? Znači li to da se ne slažete s njim.

Ne, jednostavno smo drugačiji po mentalitetu. Kad ja govorim o izboru ustavnih sudaca onda govorim kao profesor ustavnog prava i sigurno ne bi mogao ponoviti riječi koje je on izgovorio. Ja se drugačije  pokušavam izboriti za bolji i kvalitetniji sastav Ustavnog suda.

Slažete li se s Mirom Buljem u ocjeni uloge akademika Jakše Barbića u arbitražnom vijeću? Je li i za vas sporno ako je glasovao protiv hrvatske tužbe?

Prije svega nama je nepoznato kako su glasovali pojedini članovi arbitražnog vijeća. Ali, u svakom slučaju apsolutno zastupam pravo i slobodu svakog člana da glasuje u skladu sa svim dostupnim relevantnim dokazima i svjedočenjima i ne sporim da je akademik Barbić glasovao u skladu sa svojim najboljim uvjerenjem temeljem svih podastrtih dokaza i svjedočenja. Ja iznimno cijenim akademika Barbića i ne vjerujem da bi na bilo koji način namjerno izdao hrvatske interese.

Bi li Vlada trebala objaviti arbitražnu odluku?

Bilo bi to dobro da znamo koji su sve argumenti bili iznijeti ili nisu bili iznijeti, na čemu smo temeljili argumente hrvatske strane, koji su bili suprotni argumenti, eventualna svjedočenja, ukoliko se, naravno, odluka smije objaviti.