Strenja Linić progovorilia o položaju mladih liječnika

bandicam-2016-12-02-10-30-38-344

 

Gospodine predsjedniče,
Uvažene kolegice i kolege zastupnici,

Poštovani građani,

U javnosti se, već dulje vrijeme spominju liječnici i specijalizacije, a sve u pravilu u negativnom kontekstu u odnosu na liječnike. Nepoznavanje sustava specijalizacija, ne samo u općoj javnosti, već i u dijelu medija, građani su stekli potpuno pogrešan dojam, a liječnici izrazito negativno okarakterizirani. Dozvolite mi, dakle slobodu, da potpuno jasno upoznam i ovaj visoki dom i javnost, što su to specijalizacije, ali i tko to liječnike i zašto stigmatizira.

Specijalizacija nije učenje i edukacija u klupama. Specijalizacija nije studiranje, niti je organizirana kao predavanja ili tečajevi. Jednom riječju, specijalizacija je stjecanje iskustva u radu, provjera stečenog iskustva i posvećivanje određenoj disciplini u medicini.

Liječnici koje ustanove zapošljavaju, u tim ustanovama rade. Od trenutka kada se prijavi ministarstvu, započinje praćenje njihovog rada, provjera što su to radili kroz 5 godina u pojedinoj disciplini, i potom ispred komisije ministarstva na ispitu pokazuju svoje znanje. Ključna je tu činjenica kako oni rade. Poštovani građani, to su liječnici koji vas, i ovog trenutka pregledavaju u hitnim službama naših bolnica, oni koji vas kod prijama u bolnicu prvi kontaktiraju, pitaju o vašim bolestima i koji svojim starijim liječnicima, specijalistima, spremno prikazuju vaše stanje i vaše potrebe. To su i liječnici koji vas i noću čekaju, kako bi vam pomogli i pružili toliko potrebnu zdravstvenu skrb. Oni rade. Zašto to napominjem?

Na nedostatak liječnika, pogotovo opće obiteljske medicine, ali sve više i specijalista u općim i županijskim bolnicama, stručna javnost upozorava već više godina. Mladi liječnici na radni odnos čekaju i po godinu dana, a kada konačno dobiju priliku za rad, i započnu specijalizaciju, dočekuje ih odnos kakav se ne pamti još od robovlasničkog vremena. Ustanove im daju ugovore, prema kojima, nakon rada od 5 godina, i polaganja ispita, moraju ostati raditi u ustanovama i po 5 ili 10 godina. Međutim uvjeti rada i napredovanja, u pravilu su sustavno onemogućeni, što lošom organizacijom, što uzrokovano i politikom ili bolje rečeno politikantstvom. Radno vrijeme se ne poštuje, a prekovremeni sati se ne plaćaju. Nameću se normativi koje je gotovo nemoguće kvalitetno ispuniti, a što  u konačnici može ugroziti i pacijente, koji su glavni čimbenik našeg sustava. Mladi liječnici, željni znanja i stručnog  napretka, nalaze svoju budućnost kroz javni sustav u većim zdravstvenim ustanovama, klinikama i kbc-ovima. Kada zbog pokazane velike stručnosti, za to dobiju priliku, javlja se SUSTAV. Matične ustanove terete ih odštetnim zahtjevima, u kojima, kada nema drugih mogućnosti razvidno prikazati eventualne troškove, od liječnika traže povrat isplaćenih bruto plaća za pet godina specijalizacije. Ustanove dakle traže, da ti liječnici vrate, ne isplaćene, već bruto plaće, što znači da su 5 godina radili besplatno, a da još moraju platiti i ono što je država i ostali od plaća oduzeli. Govorimo ovdje o milijunskim iznosima, i praksi nepoznatoj i u totalitarnim režimima u povijesti i danas. Zamislite, radite pet godina i krenete dalje, a od vas se traži da vratite sve što ste radili. Nečuveno. Mišljenje je to i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali to ravnatelji zdravstvenih ustanova ne priznaju, već i dalje vode sporove.

Kada su liječnici konačno digli glas i upozorili, tada resornog ministra Nakića, ministar je promptno reagirao i promijenio takve odredbe donesene 2012. godine, a sukladno i presudi Vrhovnog suda.

Nedugo potom, skupina ravnatelja i dalje odbija promijeniti tu praksu i te nepovoljne uvijete, te odbija primijeniti pravilnik, zakonski propis. Umjesto toga, kroz medije u javnosti vrše pritisak da se te odredbe vrate, a liječnicima ne daju potpisivati ugovore. Sada, dok vam ovo iznosim, u većini bolnica, ravnatelji ne donose rješenja o radu, čekajući da ministar vrati sustav na staro.

Moram izraziti i veliko žaljene, kako isti mediji koji se zgražaju činjenicom kako Hrvatsku napuštaju mladi liječnici, daju puno prostora upravo ocrnjivanju liječnika na specijalizaciji, i niti malo odgovorno ne razmišljaju kako je to jedan od glavnih razloga što mladi liječnici odlaze u Europu. Pa zar nikome nije jasno, da kada se pravilnik u tom pitanju od 2012. godine 9 puta mijenja, i to svaki put na gore za liječnika, da kada ravnatelji sami uzimaju zakon u svoje ruke i određuju koji će pravni propis poštivati, a koji ne, da je to školska definicija potpune pravne nesigurnosti.

Odlaskom u Austriju, Mađarsku ili Sloveniju, mladi liječnici specijaliziraju se, i po završetku specijalizacije, nastavljaju raditi gdje za njih postoji potreba, bez ikakvih ograničenja, a pogotovo financijskih kazni. Na stranicama HLK možete vidjeti točan broj onih koji su zatražili dokumente za odlazak, a taj broj je preko tisuću. Gospođe i gospodo, to su vam 2 generacije liječnika. Ne mogu vjerovati da je ravnateljima i ministru samo bitno da ti liječnici plate izmišljene milijunske iznose, a nije im stalo da te liječnike zadrže.

Rješenje postoji, ali ono mora biti čvrsto, obvezujuće i u nemogućnosti izbjegavanja primjene, i to oštrim kaznama.

Rješenje se nalazi u donošenju zakonskog propisa o specijalizacijama u zdravstvu, o mobilnosti liječnika u javnom sustavu, rješenje je u nacionalnim specijalizacijama.

Mladim liječnicima u Hrvatskoj treba se osigurati mogućnost rada, napredovanja i pravne sigurnosti. Moraju biti zaštićeni od samovolja ravnatelja.

Dozvolite da na kraju napomene i odgovornost. Velika je odgovornost područne i lokalne samouprave, županija i gradova, za stimulacijom liječnika za rad u njihovim sredinama. Do sada osim navedene restrikcije, nisu ništa poduzeli. Daje to dojam kako im nije uopće stalo niti za liječnike niti za građane. Kada je županijama i gradovima stalo dovesti investitora, tada se daju popusti, država odobrava porezna rasterećenja, i mnoge druge pogodnosti za privlačenje radnih mjesta u njihove sredine. Osim par svijetlih slučajeva, jeste li čuli da je neka bolnica, ravnatelj ili gradonačelnik ili župan, zbog manjka liječnika ponudio liječnicima neku pogodnost?

Dokle god se ne promijeni način razmišljanja, ispravan pristup mladim liječnicima, motivacija za dolazak u opće i županijske bolnice, u ordinacije opće obiteljske medicine, odgovornost za ugrožavanje pružanja zdravstvene zaštite, gospođe i gospodo, upravo je na onima koji od stabla ne vide šumu, a  liječnike u javnosti žele prikazati kao teret, a ne kao rješenje problema. Financijska restriktivna mjera odrazila se već i odraziti će se na odlazak liječnika, a tko će nas onda liječiti?

LIJEČNICI NISU PROBLEM, LIJEČNICI SU RJEŠENJE.

Hvala