TKO SE SVE BAVI GOSPODARENJEM OTPADOM U LIJEPOJ NAŠOJ?

Prve na listi su komunalne tvrtke, kako javne, tako i one privatne. One se bave prikupljanjem i zbrinjavanjem otpada, što se nažalost dominanto još uvijek odnosi na smeće ili pomiješane ostatke tvari. Kako se zbrinjava? Uglavnom se odvozi na brojna odlagališta gdje se deponira, dok se na području Rijeke predaje na obradu centru za gospodarenje otpadom ŽCGO Marišćina gdje se konvertira u gorivo iz otpada i inertizirani ostatak, opet za odlaganje. Međutim, komunalci se sve više bave i odvojeno prikupljenim otpadom, papirom i plastikom i ostalim vrstama. Oni koji se pritom služe sortirnicom imaju veće šanse ponešto zaraditi kada ove, sada sirovine plasiraju na tržište. Makar ne dovoljno intenzivan, trend promjene je dobar: sve manje odlaganja – sve više odvojenog prikupljanja.

Nadalje, među akterima u gospodarenju otpadom nalaze se poduzeća koja su osnovana za upravljanje centrima za gospodarenje otpadom, poput Ekoplusa d.o.o. koje upravlja sa ŽCGO Marišćina. Ovim poduzećima vrlo važno je osigurati dovoljno ulazne robe – pomiješanih otpadnih ostataka ili smeća jer bez toga nema uravnoteženog poslovanja. Dakle, iako se ove tvrtke i njihovi centri prezentiraju u ekološkom svjetlu parolama poput ključ zelenije budućnosti, one u stvari koče ekološki razvoj gospodarenja otpadom na svom području. Zbog čega se to može tako tvrditi? Pa iz jednostavnog razloga da je za ispunjenje njihovog poslovnog plana nužno osigurati dovoljne količine ulazne sirovine, odnosno smeća, što ujedno znači da se priječi razvoj odvojenog prikupljanja koje jedino može stvoriti zeleniju budućnost. Nekad su zagovornici centara otvoreno tvrdili da je odvojeno prikupljanje iznad 10 do 20 posto čista utopija te nisu niti osjećali potrebu dodvoravati se javnosti parolama o zelenijoj budućnosti. No danas je drugačije, njihov PR to zahtjeva, pa se licemjerno i lažno javnosti gura kriva slika kako baš oni stvaraju zelenu ili održivu budućnost Hrvatske. Neki od njih su vrlo spretno spojili više toga, pa s jedne strane zdušno pripremaju izgradnju što većeg centra, a s druge prihoduju velike novce na najobičnijem odlaganju otpada iz cijele Hrvatske. I onda imamo nagrađivanje za poslovni uspjeh stvoren na odlaganju smeća kojeg  gradovi koji nemaju kamo s njime dobro plaćaju. Za društvenu štetu koja pritom neminovno nastaje nitko ne pita. Ovdje smo barem lišeni zelene fasade koja bi ovu vrstu gospodarenja otpadom obukla u neko održivo ruho.

No, ima još aktera, puno je tvrtki koje gospodare raznim vrstama posebnih kategorija otpada, medicinskog otpada, opasnog otpada. Preuzimaju otpad te ga obrađuju ili izvoze. Zarade su ovdje veće, ali potencijalne društvene ili javne štete još i daleko više. Prostor za izgradnju poslovnog uspjeha na štetu okoliša je ogroman. Nezasitna i lakoma glad za novcem začas nađe načina da se preuzeti opasni teret umjesto odvoza u specijalni pogon naprosto odloži ili ispusti u lokalnu šumu, potok ili more. To već itekako zalazi u mafijaški način poslovanja, no povijest nas uči da i to možemo očekivati. Zato, svi građani koji barem do sada nisu izgubili zadnju nadu da se stvari ipak mogu popraviti, nemojte odustajati stvarati i poticati javnu kontrolu ovoga posla od iznimne važnosti za zajednički dom. Pa, već smo naučili, institucije rade svoj posao puno bolje kada se javnost uključi, a u tome, mi smo saveznici.