POLJOPRIVREDA, GOSPODARSKI IZAZOV BUDUĆNOSTI ILI NOSTALGIČNI OSVRT PROŠLOSTI?

KOLUMNA TJEDNA: Zastupnik Tomislav Žagar o problemima hrvatske poljoprivrede i zemljišta.

U poljoprivredi, kao i u svakoj drugoj gospodarskoj djelatnosti, nastojimo uz što manje ulazne troškove ostvariti što veće izlazne vrijednosti. Proizvodnja pod vedrim nebom, osim promjene cijene energenata, umjetnih gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i sl., ovisna je i o ćudljivim vremenski prilikama. Ako zavirimo u prošlost vidjet ćemo kako smo imali PIK-ove, tehnologe u njima, zadruge, mehanizaciju koja je bila u pogonu 24 sata. Istina, bilo je slučajeva da uz visoke prinose ostvarujemo malu zaradu.

Danas, unatoč napretku tehnike i tehnologije u poljoprivrednoj proizvodnji, unatoč poticajima, proizvodimo sve manje i manje. Pokrivenost uvoza izvozom iznosi jedva oko 60%. Negdje suštinski griješimo i to činimo već preko dvadesetak godina. Uvozimo sve što ne trebamo uvoziti, a izvozimo sve što ne trebamo izvoziti. U prvih devet mjeseci prošle godine uvezli smo svinjskog mesa 60 841 tonu, kruha, peciva i kolača 110 731 tonu, hrane za životinje 16 097 tona. S druge strane, kad pogledamo strukturu izvoza, možemo zaključiti da smo postali sirovinska baza drugima koji prerađujući naše proizvode ostvaruju znatnu dodanu vrijednost. Tako smo izvezli kukuruza 276 445 tona i pšenice 316 756 tona. Izvozimo žitarice a uvozimo pecivo, ako to nije signal da ne radimo dobro onda ne znam što bi mogao bit. U devet mjeseci smo izvezli nevjerojatnih 108.000 tona soje vrijedne čak preko 50 milijuna dolara. Ta će soja značajno povećati plus u izvozu Srbije jer će se preraditi u njihovim tvornicama i kao sačma završiti na svjetskom tržištu kao NON GMO soja. Od ulaska Republike Hrvatske u EU broj peradi je smanjen za 23,8 posto, broj svinja za 20,3 posto, a goveda za 7,5 posto.

Svaki ministar do sada je pompozno najavljivao kako dolazi bolje vrijeme za poljoprivredu. Poljoprivredne zakone mijenjamo češće nego ministre, ali nema pomaka, bar ne na bolje. Ministar Tolušić uvjerava kako će upravo Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je pripremio, Zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, Zakon o sprječavanju nepoštene trgovačke prakse, omogućiti zaustavljanje negativnih trendova. Svi u to želimo vjerovati, ali iskustvo nas uči da budemo oprezni.

Općenito promatrajući, postoji niz prepreka koje otežavaju razvoj poljoprivrede i poljoprivredne proizvodnje te njenu konkurentnost. Osobno sam stava da je raspolaganje poljoprivrednim zemljištem ključno pitanje, a odgovor na njega određuje budućnost hrvatske poljoprivrede. Nepostojanje adekvatne kanalske mreže, uređenih poljskih puteva, nesređene zemljišne knjige i usitnjenost čestica ozbiljni su problemi. Poljoprivredno zemljište je rascjepkano i usitnjeno pa tako imamo više čestica nego li hektara poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. Nadalje ministar poljoprivrede ima najvažniji zadatak, a taj je stavljanje poljoprivrednog zemljišta u funkciju i njegova dodjela u svrhu razvoja poljoprivredne proizvodnje, konkurentnosti, opstanka hrvatskog sela i ostanka mladih obitelji. Nikako posao ministra ne bi trebao biti građenje političkih mehanizama upravljanja nacionalnim resursima bez nadzora uz gomilanje nepotrebnih administrativnih kapaciteta. Primjer za to vidimo u namjeri ukidanja Agencije za poljoprivredno zemljište. Ako ministar raspolaganje poljoprivrednim zemljištem želi vratiti općinama i gradovima, zašto zaustavlja razvoj informacijskog sustava iz kojeg bi bilo vidljivo tko s koliko državne zemlje raspolaže i u kakvom stanju je to zemljište. Sustav iz kojeg bi bili pregledni svi ugovori o zakupu i njihova naplata, stupanj realizacije gospodarskih planova, ili što je možda najvažnije, sustav pomoću kojega bi se mogli voditi transparentni i stručni natječaji za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem.

U poljoprivredi, kao i u svakoj drugoj djelatnosti, potrebno je primjenjivati znanstveno potvrđene metode. Nije dovoljno posaditi dugme i čekati da izraste kaput. Probleme treba sustavno rješavati jer se ništa neće dogoditi samo od sebe. Uvoziti pekarske proizvode pokraj plodnih njiva koje imamo nije nesuvislo nego sramotno. Što sami ne odradimo odradit će tržište, a ono neće imati milosti za opstanak hrvatskog sela i mladih u tim selima. Svi se moramo uozbiljiti, počevši od ministra, i raditi bolje i više. Potrebno je definirati strategiju razvoja hrvatske poljoprivrede kako bismo znali kamo idemo. I na kraju poruka ministru, ne mogu načelnici općina odraditi vaš posao jer bi oni onda bili ministri.

Tomislav Žagar