TKO JE HRVATSKI SUPERMAN?

Autorica kolumne: Ivana Ninčević – Lesandrić

Poduzetništvo se kod nas dijeli na stranačko poduzetništvo, pa tek onda na stvarnog poduzetnika na tržištu. I tog stvarnog poduzetnika na tržištu, koje je sve osim slobodnog tržišta, zapravo treba nazvati Supermanom. Zašto? Zato što čovjek koji odluči pretočiti svoju ideju u proizvod ili uslugu koju će po zakonima pružati na tržištu, prođe kalvariju, samo od obilaska državne administracije i papira u ruci, a još nije ni kročio na tržište!

Trebam li napomenuti, da je u međuvremenu njegova ideja, pogotovo, ako je ne daj Bože kakva inovativna ideja, već možda negdje davno prije ugledala svjetlo dana.

Takav čovjek, nakon mjeseci kalvarije koju prolazi, ide dalje, ne gubi nadu, entuzijazam, ni vjeru u svoju ideju. Takav čovjek sada legalno, pravno osnovan, kreće na ono maloprije spomenuto slobodno tržište! Tržište! Jesam li rekla slobodno? E, sada, iako već umoran i pun frustracija od pustih administrativnih prepreka od osnivanja, naziva tvrtke, kopiranja stranica u rječniku, čekanja Zavoda za statistiku, određivanja djelatnosti koja u NKD-u starom godinaaama, zapravo ni ne postoji, a danas je 2018., od zadovoljavanja MTU-a i jos milijun ‘ko zna kakvih različitih tumačenja istog zakona od istih institucija, sada je tek vrijeme da naš Superman pokaže svoje supermenske vještine, jer sada tek kreće na tržište!

Kreće sav sretan osnovan, pravno, legalno, zakonski po svim pravilnicima i normama, stručnim i drugim obrazovno edukacijskim kriterijima ulazi na tržište na kojem je bitno samo jedno, a to je čiji si! Trenutak u kojem shvaća da su svi ovi mjeseci rješavanja svega navedenog zapravo bili nebitni, jer na tržištu je samo bitno čiji si!

Tako suočen sa stvarnošću izgubljenog vremena i živaca, on ne odustaje, ide dalje! Ide dalje u borbu sa stranačkim poduzetnicima, koji mimo svih kriterija i pravila nekako uvijek u zadnji tren sve zadovolje i nekako baš uvijek prođu na svim natječajima! Sada naš Superman već poprilično iskusniji, upotrebljava svoje vidovnjačke vještine i sam analizira tržište, kretanja vanjskog tržišta, budućih potreba tržišta. Trebam li napomenuti da bi ovo trebale na vrijeme odraditi državne institucije?! On sam ulaže u edukaciju (trebam li napomenuti išta više) i ‘ko zna što je još sve potrebno, ne bi li prvi ponudio ono što uhljebi ne mogu sami osmislit i ne bi li napokon sam sebi stvorio mjesto na tržištu! I nekako, zahvaljujući Supermenskim vještinama i entuzijazmu uspijeva!

Iako, najbolje bi mu bilo da u tom trenu nestane i osnuje tvrtku vani negdje što dalje od nas, jer tada kreće nova kalvarija, zvana – hrvatske inspekcije! One nekad dođu, nekad ne, ali ipak češće da, jer kako kažu poduzetnici – došao mi je inspektor i rekao: “Znate kako je, mi eto moramo nešto naplatit i opravdat svoje troškove izlaska na teren”!

I zna naš Superman, itekako zna što znači baciti nekoliko desetaka tisuća kuna u vitar! Toliko košta godišnja plaća jednog zaposlenika! A mi se pitamo kako je toliko ljudi na birou!? Tako, pa ne mogu doći na red, jer tu su razni uhljebi ovakvi, onakvi i dok svi dođu na red, to traje! Traje u mjesecima staža na birou, ili da kažem godinama!

Superman sad već izvlači one posljednje zalihe entuzijazma, želje i volje ne bi li više stao na noge i radio, stvarao i otvarao radna mjesta! E, radna mjesta?! Za svako otvoreno radno mjesto koje će primati pristojnu plaću dostojnu života u zajednici Europskih država (dakle, ne tamo nekih, već Europskih) naš Supermen državi plaća još toliko u doprinosima, a njegov zaposlenik radi i za svoju plaću i za još jednu uhljebničku! Na kraju godine, kada sva ova kalvarija prođe, dođe jedan, u teoriji lijepi trenutak za poduzetnika, dan kada stavi sve crno – bilo na papir i pogleda u iznos svoje dobiti! Svoje nagrade! Nagrade za sve što je pretrpio u jednoj godini, naravno nakon plaćenih svih nameta i inspekcija, nagrade na koju (ako ste slučajno zaboravili) opet mora platiti porez. Ma, kad je sve ovo poplaćao i pretrpio, platit će naš Superman i taj porez i samo da više završi i ova godina i da u miru bar bude još koji dan! I plati Superman i taj porez, sav sretan završila je godina nameta i muka, pa sad svoju dobit, svoju nagradu, svoj zarađeni novac ide i sebi i isplatiti. Napokon da bar osjeti samo jedan, jedan mali i kratki trenutak (pa bar u tome kad u ničem drugom), jedan mali trenutak sreće i priznanja za svih 365 dana stresa i neznanja da li će i ujutro moći otvoriti vrata svoje tvrtke! I ide on sav sretan po svoju nagradu, Supermanski ponosan, sa osmijehom na licu i puf! Pa niste valjda pomislili da će svoju dobit na koju je već platio porez, isplatiti sam sebi a da ne plati jos jedan porez, upravo zato što ga isplaćuje sam sebi!? DA! Sada već izmoren, ljut, frustriran, postaje i tužan, jer pita se pa do kada više!? Ima li kraja?

Plati Superman i taj porez, prespava noć, ujutro se ustane, izađe iz stana, ode na posao i krene sve ispočetka! Za koga i zbog čega, pa zato jer je on Superman! Mali hrvatski poduzetnik je ništa drugo nego Superman!

Ivana Ninčević – Lesandrić