NOVE GENERACIJE TREBAJU OBRAZOVNU REVOLUCIJU

Novi List: Edi PRODAN

Nije nam poznato označava li se posebnom oznakom – X, Y ili nešto treće generacija političara rođena iza 1980. godine, no da je na hrvatskom, posebice riječkom političkom nebu zahvaljujući njima na sceni nešto novo i drugačije – apsolutno stoji. Pogleda li se čitav niz čelnih ljudi općina i gradova iz Riječke aglomeracije, pa i otoka Krka, na sceni su baš oni: mladi, novi drugačiji političari. Njihov je fokus prvenstveno na gospodarskim promjenama i probicima dok je sama stranačka politika, pa i isključivost koju ona zna donositi, u drugom planu.

A iako se u ovom trenutku ne nalazi na načelničkom ili gradonačelničkom mjestu, jedna od njih je i Petra Mandić, ključna osoba Mosta nezavisnih stranaka za Rijeku. Njezin je u ovom trenutku doseg riječko Gradsko vijeće u kojem je poprilično agilna, jasna i nedvosmislena, no ono što je ovih dana izazvalo posebnu pozornost javnosti, činjenica je da upravo njezin rad, njezin sustav mjera koje za cilj imaju demografsku obnovu, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović istaknula kao – jedan od najboljih koji je do sada vidjela. Petra Mandić je inače pravnica, zaposlena u samom Mostu, a da itekako ima političko ali i životno pravo analizirati i predlagati mjere demografske obnove, svjedoči činjenica da je majka troje osnovnoškolaca.

Je li vas iznenadilo što je vaša projekcija demografske obnove postala glavnim događajem u situaciji kad se oko tog pitanja vrlo žestoko sukobljavaju Predsjednica i Vlada?

Vidjela sam da je predsjednica pohvalila naš Pokret ostanka. O njezinim razlozima ne želim špekulirati. Možda nije imala ni izbora! Ne vidim da su druge političke stranke prionule izradi takvih sustavnih i konkretnih rješenja.

Most je programsku platformu Pokret ostanka osmislio još u ljeto 2017. Nakon toga, u suradnji sa stručnjacima, izradili smo prve konkretne prijedloge mjera i krenuli s njihovim predstavljanjem početkom ove godine. Prvo smo otišli u Split, a odmah nakon toga bili smo i u Opatiji, a ove je subote održana već dvanaesta po redu konvencija u Šibeniku.

Cilj platforme je jasan. Učiniti Hrvatsku poželjnom za život. Mi u Mostu shvaćamo da taj cilj podrazumijeva supostojanje niza čimbenika. Zato Pokret ostanka obuhvaća niz tematskih područja poput demografije, poduzetništva, javne uprave, energetike, poljoprivrede i dr.

O čemu se točno radi u vašem prijedlogu? Svima nam je naime poznato da demografska obnova nije samo rađanje većeg broja djece od onog koji bi značio prostu reprodukciju?

Svima je jasno da ljudi ne odlaze iz Hrvatske jer su rodiljne naknade ili dječji doplatci mali. Ljudi odlaze jer nemaju osnovne materijalne i socijalne uvjete za život. A uz to na svakom koraku osjeća se nepravda. Postoji opće poimanje da je društvo podijeljeno u dva tabora, one privilegirane, sa stranačkim iskaznicama, i one druge kojima se nudi burza rada u Njemačkoj.

Nama u Mostu je cilj da pravosuđe bude lišeno utjecaja i korupcije, da javna uprava postupa učinkovito i nepristrano, da javno zdravstvo bude svima dostupno, da se poduzetnici mogu baviti svojim poslom umjesto da vrijeme, energiju i novac bacaju na rješavanje birokratskih zavrzlama, da napokon osiguramo uvjete za slobodno tržište. Sve to, pa i drugo, su neke osnovne pretpostavke za život u jednom pristojnom i uređenom demokratskom društvu.

I vi ste se u predizborno vrijeme fokusirali na »prvi stupanj« demografske obnove, povlastice za vrtiće i jaslice, no čini nam se kako je i po tom pitanju radno sigurno i plaćom izdašno radno mjesto važnije od – povlastica u jaslicama?

Vrijeme je pokazalo da sam bila u pravu inzistirajući ne temi vrtića i jaslica. Taj problem još uvijek nismo zaključili. I ove godine u Gradu Rijeci imamo slučajeve da se za djecu, posebno u jaslicama, nije našlo dovoljno mjesta. O tome je i Novi list izvijestio prije nekoliko dana.

Pozitivno je da smo nametnuli tu temu, da je problem prepoznat i da ga gradska uprava i našim inicijativama i prijedlozima unutar rada gradskog vijeća postupno rješava. Sustavno radimo i na jačanju vrtića drugih osnivača jer lokalna samuprava očito dugoročno nema kapaciteta za dovoljan broj smještajnih jedinica. Vjerujem da je to interes sviju bez obzira na stranačke boje.

Što se tiče radnih mjesta i visine plaće, tu ste potpuno u pravu. Nažalost, ovih dana vidimo kako smo se čak uspjeli dovesti u situaciju da postoje radna mjesta, pa i neka za koja se nude visoke plaće, a nema ljudi s potrebnim znanjem i iskustvom koji bi mogli raditi te poslove. To je rezultat stihije u obrazovnom sustavu kao i nepostojanja suvislih politika ministarstva rada. No, kao što sam rekla, kontekst demografskog problema je puno širi čak i od pitanja radnih mjesta i plaća. Ključno demografsko pitanje je pitanje objektivne kvalitete života.

Kako gledate na referendumska događanja koja su još jednom podijelila ionako podijeljenu Hrvatsku?

Ne vidim otkud zaključak da su referendumske inicijative podijelile Hrvatsku? Ja s jedne strane vidim 400 tisuća građana koji traže referendum o izbornom sustavu, a s druge strane zasad se nalazi samo nekolicina političara koji ostavljaju dojam panike jer im izmiču fotelje.

Što se tiče pojave inicijativa, to ocjenjujem pozitivno. Pokazuje se da solidan broj građana želi sudjelovati u političkom odlučivanju. Žele da ih se uključi i konzultira, a ne da im se svisoka nešto nameće ili da im se docira. Pritom se građani organiziraju unutar okvira našeg ustavnog poretka koristeći se referendum kao demokratskim alatom i time pokazuju da ne žele stihiju i kaos ulice.

S druge strane, jasno je da „ocvale“ političke elite, „čuvari revolucije“, lijevi i desni, strahuju od svake inicijative koja dolazi izvan njihovog sustava. Svi su oni svjesni, posebno vladajući, da se kroz referendume pokazuje otpor i nezadovoljstvo prema njima i njihovim politikama.

A vi, gdje ste bili u subotu 19. svibnja kad su se na riječkom Korzu organizirala dva hoda – za slobodu, kao i onaj za život?

Bila sam u Hodu za život. S velikim zadovoljstvom sam se pridružila toj inicijativi koja promiče vrijednost svakog ljudskog života i potrebu da se svakom ljudskom životu pruži zaštita kadgod je to moguće. Ali još i više od toga razveselila me je činjenica da su se toga dana dvije građanske inicijative, mirno i u demokratskom duhu, praktički mimoišle. Recite mi, gdje toga u Hrvatskoj ima, osim u Rijeci!

Obje priče, kao i uvijek, razvodnili su oni koji se žele baviti ispraznim politiziranjem pa smo danima prebrojavali sudionike jednog i drugog „hoda“. Ali na kraju je ipak prevladala slika živog građanskog aktivizma i to je dobro.

Iseljavanje? Rijeku ono ne pogađa kao gradove u Slavoniji, no evidentno je i to kako je Rijeka sve stariji grad.

Iseljavanje je pogodilo cijelu Hrvatsku. Rijeka tu nije neka iznimka. Svaki grad, svako naselje, u određenoj je mjeri pogođeno iseljavanjem. Tzv. „morske“ županije, gradovi i općine pogođene su u manjoj mjeri nego kopnene, posebno slavonske. Ovaj primorski dio zemlje zasad spašava turizam. Rijeku vjerojatno i relativna blizina Italije u kojoj jedan dio naših sugrađana nalazi posao stalnijeg ili povremenog karaktera.

Polako odrađujete svoj mandat gradske vijećnice. Gdje vi vidite najveću šansu za oporavak Rijeke? Gdje je naprosto dugogodišnja vladavina jednog političko-gospodarskog modela ostavila dovoljno mjesta da oporba pokaže kako može drugačije, možda i bolje? Što je naprosto s »Odborom za budućnost«?

Čvrsto sam uvjerena kako nema mjesta za kukanje. Posebno kad je Rijeka u pitanju. Rijeka ima veliki potencijal da se prometne u jednu zdravu i dinamičnu urbanu sredinu. Već danas, svatko tko odluči zasnovati obitelj u Rijeci može računati da će njegova djeca odrastati u sigurnom okruženju, da postoje solidne mogućnosti za dobro obrazovanje. Riječke škole i riječki fakulteti su dobri, iznad hrvatskog prosjeka. Sada je na gradskoj vlasti da stvori povoljne uvjete kako bi se u Rijeci mogli razvijati ozbiljni privatni i javni sustavi koji će stvarati radna mjesta i prilike za osobni razvoj i napredak svakog pojedinca. Prvi preduvjet napretka je da odbacimo koncepciju „vladavine partijske knjižice“.

Osobno mislim da Rijeka mora svu svoju energiju uložiti u znanost, obrazovanje i nove moderne tehnologije. Suvremeno društvo u kojem dominiraju digitalne tehnologije, nudi mogućnosti koje sada još nitko ne može niti pojmiti. Te tehnologije iz dana u dan preoblikuju naš život u svim sferama.

U tom smislu zadatak je svih javnih aktera – države, županije, grada – da omoguće novim generacijama obrazovnu revoluciju, a ne reformu. Da stvaramo lidere u trendovima. Jasno, znanje košta, ali mi smo presiromašni da kupujemo jeftino. Znanje treba uvesti i platiti ne pitajući za cijenu. Eto, time bi se trebao baviti Odbor za budućnost!

Osobno, kako povezujete obiteljski sklad – troje male djece, jako zaposleni suprug kao i vaše vrlo slojevite političko-poslovne obaveze?

Suprug i ja smo uigrani tim još od trenutka kada smo kao izrazito mladi podizali privatni posao te ga održali u vrijeme recesije. Nema tu nekog posebno recepta ni velike pameti. Njegujemo zajedništvo, ljubav prema životu, njegovim lakšim i težim trenucima te odgovornost svakog člana naše obitelji, prava smo mala sretna manufaktura. Svatko radi svoj posao, a i najmlađi moraju pomagati, nema ništa besplatno 😊.