JESU LI ODGOVORNI “DIZAČI RUKU”?

(Izvor: SBplus.hr, Autor: Ž.G.)

Potresan opis stanja u hrvatskoj poljoprivredi
Brodsko-posavska županija : Potresan opis stanja u hrvatskoj poljoprivrediRužica Vukovac na sjednici Županijske skupštine (Foto: Ž.G./SBplus )

“Možda smo nepovratno uništili kompletnu prehrambenu industriju, svakodnevno ubijamo proizvodnju mesa i mlijeka, nemamo baze sjemenskog i sadnog materijala, trudimo se što jače oporezivati sve segmente proizvodnje poljoprivrednih proizvoda pa je tako država jedva dočekala mjere ruralnog razvoja kako bi poljoprivredniku lupila nove obveze i davanja na modernizaciju proizvodnje odnosno nabavu novih strojeva.”

Županijska vijećnica MOST-a nezavisnih lista, Ružica Vukovac, autorica je najdojmljivijeg izlaganja današnje sjednice Skupštine Brodsko-posavske županije koji je uslijedio nakon šeste točke dnevnog reda, Izvješća o stanju u poljoprivredi na području Brodsko-posavske županije u 2017.. ‘Svoje’ detaljno izvješće i analizu stanja u poljoprivredi posljednjih nekoliko godina, nakon što su prisutni čuli ono službeno, Vukovac je pročitala gotovo u jednom dahu, dok su se oni koji bi zbog tog stanja trebali biti zabrinuti dosađivali, iziritirani dužinom njezina govora u trenutku kada ih je tek malo dijelilo od pauze za ručak. Izvještaj temeljen na činjenicama i točnim brojkama rezultirao je brutalnom istinom o uništenju prehrambene industrije, gušenju stočarstva i ratarstva u Hrvatskoj, koje je vijećnica, nekadašnja vlasnica farme u Velikoj Kopanici, osjetila i na vlastitoj koži pa je teško bilo skriti i emocije. No, to nije bilo kukanje ili srcedrapajući poziv upomoć, bila je to rijetko viđena istina u iznošenju stajališta iz stolica Velike vijećnice zgrade Županijske uprave. Kako govoru Ružice Vukovac o stanju u poljoprivredi (o kojemu je pisao i SBplus, što nije zanimalo mnoge čitatelje) ništa nemamo za dodati ili oduzeti, prenosimo ga u cijelosti.

“U komentaru Mosta nezavisnih lista na točku dnevnog reda – Izvješće o stanju u poljoprivredi prvotno ću vas podsjetiti kako je – temeljem Ustava RH definirano da je suverenitet države Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv.

Zašto ću danas, kod izvješća o stanju u poljoprivredi na našoj županiji, govoriti o suverenitetu RH? Gospodo, cilj mi je podsjetiti vas na jednu povijesno bitnu činjenicu. Jedno od najjačih oružja na svijetu je hrana, kroz povijest – ratovi su se gubili zbog nedostatka hrane za vojnike. Neka ovo Izvješće bude posljednje sramotno izvješće o budućnosti i opstanku hrvatskog sela i hrvatske države!

Jesmo li u tom djelu, gospodo vijećnici, gospodo saborski zastupnici, gospodo političari – očuvali vlastiti suverenitet? Imamo li dovoljnu proizvodnju hrane za sve vojnike i pilote koji će braniti naš suverenitet. Imamo li dovoljno za prehraniti vlastiti narod i vlastitu djecu? Nažalost, nemamo! Ne da nismo osigurali nove proizvodnje, već smo i uništili ono što su generacije prije nas krvlju stvarale. Podsjetit ću vas na povijest ne tako davne privatizacije, otetu imovinu, ugašena radna mjesta, pokradene žitnice, i na stanje danas kada Hrvati bježe iz domovine – glavom bez obzira.

I tko nam najviše bježi? Bježe upravo Slavonci koji su od pamtivijeka primali nove sumještane, hranili ih kruhom (možda i među nama ovdje sjede oni koji su kao djeca došli i bili domaćinski primljeni u Slavoniji). Jesu li ljubav Slavoniji zaista vratili? Odlaze nam mladi, odlaze stari. No, moju su općinu najvećim dijelom napustili dojučerašnji poljoprivrednici, odnosno stočari. Ljudi koje je zemlja i životinja hranila, školovala, gradila u ljude. Oni su u ovim negativnim brojkama o kojima govori ovo izvješće. Upravo oni su među više od polovice ugašenih OPG-ova na području naše županije.

I ne, nije se ovo dogodilo slučajno. Upravo je politika svojim pogodovanjima, svojim nerazumijevanjem proizvodnje, nakaradnom podjelom zemlje, nakaradnom privatizacijom PIK-ova, propustima i trgovinom utjecajem – učinila ovo Slavoniji. Nitko drugi nego politika. Upravo ta politika nastavljala progoniti Slavonce s njihovih ognjišta. Pitate se kako? Političari donose zakone kojima guše poljoprivrednike, zakone kojima pogoduju pojedinim skupinama, a to nikada nisu bili proizvođači hrane čija je želja živjeti od rezultata svoga rada. Političari su, samo tijekom mandata ove vlade, donijeli ukupno 24 zakona bez prethodne procjene učinaka. Ne zanima ih kakve će posljedice zakoni proizvesti. Država propada, narod se iseljava, narod gladuje, a politiku ne zanima kakve zakone donose. Mislim da svi u ovoj prostoriji znamo zašto je to tako. U Hrvatskoj smo navikli da se zakoni donose za određene grupacije u društvu. Na žalost, grupacija stočara nikada neće doći na red. Veliki dio grupacije ratara također je u nemilosti politike.

Upravo zato su pokazatelji u izvješću takvi kavi jesu. A ja ću vam dodatno pročitati pokazatelje naše „uspješne” poljoprivredne proizvodnje (PDF dokument s pročitanim podatcima priložen je ovom članku).”

U pojedinačnoj je raspravi Ružica Vukovac nastavila svoje izlaganje:

“Spomenula sam kako smo do sada sustavno uništavali, a možda smo i nepovratno uništili kompletnu prehrambenu industriju, svakodnevno ubijamo proizvodnju mesa i mlijeka, nemamo baze sjemenskog i sadnog materijala, trudimo se što jače oporezivati sve segmente proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, pa je tako država jedva dočekala mjere ruralnog razvoja kako bi poljoprivredniku lupili nove obveze i davanja na modernizaciju proizvodnje odnosno nabavu novih strojeva. Drugim riječima politika sa svojim zakonima sprječava konkurentnost i opstanak hrvatskog sela.

Da vas podsjetim, nedavno je u Saboru izglasan Zakon o OPG-u, zatim Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama, ali i jedan od temeljnih zakona kojim smo mogli promijeniti sliku Slavonije – Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

Potrudit ću se ukratko vam prenijeti stanje na terenu vezano na ova tri zakona:

Zakon je donesen po hitnoj proceduri, a onda mjesecima čekamo pravilnike i slušamo tvrdnje kako je na selu sada stanje bolje.

Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (N.N. 29/18).

Ovaj zakon se ne primjenjuje jer se čekaju pravilnici. Zakon je donesen po hitnoj proceduri (za one koji ne prate pojasnit ću – hitna procedura se primjenjuje samo u slučaju velike opasnosti po opstojnost države!), a onda mjesecima čekamo pravilnike i slušamo tvrdnje kako je na selu sada stanje bolje.

No kada pitate poljoprivrednike znaju li kako će ovaj zakon donijeti novine u smislu:

– dozvole za obavljanje poljoprivrede stranim državljanima koji kupe hrvatsku zemlju

– kako će definiciju Trajno obavljanje djelatnosti porezna uprava svrstati u djelatnosti, kao na primjer, obrt uz rad i s tog aspekta, ukoliko pređete iznos prihoda od 80,500 kn (a u to se ubrajaju godišnje potpore, sva prodaja kao i financiranja poljoprivrede od strane županije kao i korištenje mjera ruralnog razvoja za nabavu mehanizacije) obveznici ste doprinosa za mirovinsko, zdravstveno osiguranje prireza i ostala davanja kao i poreza koji, ukupno, za „paušaliste” iznose više od 8.500,00 kn godišnje ?

– kako će temeljem ovog zakona imati dodatne troškove u smislu novih odlazaka u Agenciju za plaćanje i brojnih upisa u registar,

– kako će se morati opredijeliti za dopunsku djelatnost prerade, mada većina njih obavlja preradu samo ako ne uspije prodati svježi, odnosno primarni, proizvod

– kako će imati dodatne troškove izrade ploče s nazivom OPG-a

Poljoprivrednici za ove novine uopće ne znaju!

Napominjem kako niti jedna država članica, koja ima razvijenu i konkurentnu poljoprivredu, nema Zakon o OPG-u, osim Hrvatske.
Ovim zakonom nismo uspjeli ništa doprinijeti ne razvoju već opstanku poljoprivrede.

Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (N.N. 117/2017).

Učinak zakona na terenu je sljedeći: početkom primjene Zakona u 4 mjesecu 2018. godine, malo se prodrmao sektor trgovaca, dobavljača i ostalih sudionika, a onda su pravnici jačeg u lancu (navedenih) pronašli da se odnosi ugovorom mogu drugačije odrediti te je zaključak da se proizvođači ne osjećaju zaštićenije s obzirom na zakon, da se i dalje vrše otpisi i povrati robe na teret proizvođača, u startu se skida 10% količine na ime otpisa, potpisuju se bjanko ugovori u kojima se navodi količina proizvoda no bez ikakve garancije prodaje, a da ne spominjem ostale uvjete u kojima proizvođači rade, a nisu u području ovog Zakona kao, na primjer, odredba da ne mogu legalno dobiti prodajni prostor na štandu bez da prodaju cijele godine i ostalo. Pitam vas koji poljoprivrednik u hrvatskoj može imati proizvod tokom cijele godine i koji je to proizvod talijanski limun ili…

Dakle niti ovim zakonom nismo uspjeli ništa doprinijeti ne razvoju već opstanku poljoprivrede.
Pozivam sve saborske zastupnike neka prekinu s praksom donošenja otegotnih zakona, bez prethodne adekvatne i potpune procjene učinka sada i odmah.

Zakon o poljoprivrednom zemljištu (N.N. 20/2018).

U Slavoniji pojedini načelnici odbijaju provesti raspodjelu zemljišta, već sada se manipulira buduća raspodjela kroz Programe raspolaganja koji su nepotpuni, stočari, iako su na papiru stavljeni u prioritet kod raspolaganja – dolazak do zemljišta u vlasništvu RH ipak je za njih nemoguć, nakon što ih se izigralo u prethodnim natječajima i zemljište se najčešće oduzimalo upravo njima, a dodjeljivalo podobnima, da bi zadržali proizvodnju – stočari su uzimali u zakup privatno zemljište od drugih fizičkih osoba.

Novim zakonom im upravo te sitne, i po tri stotine puta skuplje, nesigurne, daleke rascjepkane površine smetaju da bi došli do državne zemlje, one koja je okrupnjena i lako dostupna jer zakon o poljoprivrednom zemljištu upravo te površine izjednačava. Izjednačava privatnu tuđu i državnu zemlju prilikom izračuna omjera broja stoke i raspoloživih oranica. Jednako tako od stočara se očekuje da pune tri godine hrani stoku, a nema zemlje, tek tada bi stočar bez zemlje mogao konkurirati moćnicima koji zemljištem raspolažu zadnjih dvadesetak godina.

Ovaj zakon, s pravom to tvrdim, ugasit će preostale farme i poslati i njihove krave u klaonice. Jesmo li i mi odgovorni? Svi. Do jednoga. I puki dizači ruke i oni koji su propustili dobivene prilike.

Na kraju, poštovani zastupnici, pitam vas kako ćemo obraniti suverenitet Hrvatske? Kako ćemo zadržati mlade? Kako ćemo ruralni dio hrvatske, koji su naveli da čini 90 posto teritorija Hrvatske, sačuvati od daljnjeg propadanja? Kako će Jedinice lokalne samouprave osigurati javnu rasvjetu i komunalne aktivnosti za ono malo stanovnika (pretežito umirovljenika koji si mogu priuštiti život na selu) kada u selu u kojem je nekad živjelo – karikiram – 100 domaćinstava i preko 5000 stanovnika, je ostalo svega 50, koji ne mogu podnijeti teret računa za cijelo selo? Hoćemo li im isključiti javnu rasvjetu, prestati odvoziti otpad, pustiti da ih poplavi voda iz kanala koji se ne čiste?

Nažalost zastupnici, danas je život na selu luksuz, poljoprivredom na kamenom kotaču se mogu baviti samo umirovljenici za vlastite potrebe, a naši mladi beru jabuke i šparoge diljem Europe i sudjeluju u natalitetnoj politici drugih država članica EU.

Zbog toga, pozivam sve saborske zastupnike neka prekinu s praksom donošenja otegotnih zakona, bez prethodne adekvatne i potpune procjene učinka sada i odmah. Spustimo se među narod, jer vlast u Hrvatskoj proizlazi iz naroda i njemu pripada, a sve kako bi mogli svi mi pozvati svoju djecu da s nama grade budućnost u Hrvatskoj i ostvaruju snove svojih predaka.

Neka ovo Izvješće bude posljednje sramotno izvješće o budućnosti i opstanku hrvatskog sela i hrvatske države.”