NAJVEĆA OPASNOST ZA DRŽAVU KRIJE SE U LOŠEM UPRAVLJANJU EU FONDOVIMA I POLITIZIRANOM GLOMAZNOM BIROKRATSKOM APARATU

(Razgovor sa Sonjom Čikotić – Izvor: 24 sata, autor: Ivan Pandžić)

Prošli vikend se vlada pohvali da je potpisala Slavoniju više od 100 projkeata teških više od milijardu kuna, a da ukupno ulažu preko osam milijardi, vi kažete da je to laž, zašto?

Ti projekti bi se ionako dogodili. To je kao da odete u Dubrovačko-neretvansku županiju i kaže da ste osigurali 2,5 milijarde kuna, a u biti se radi samo o Pelješkom mostu koje su pripremale sve Vlade prije. Ne postoji niti jedan dodatni kriterij, niti jedan dodatni bod koje Slavonci mogu dobiti za svoje projekte. Neće dobiti niti jedan bod više zato što su iz Slavonije. Projekt Slavonija je marketinški trik. Nema dostupnih podataka već pet mjeseci na službenoj stranici ministarstva, ne postoji niti jedan podatak o realizaciji projekata, gdje su oni, koliko je uloženo i slično. Sve se svodi da se bilo koji ugovoreni projekt s područja Slavonije stavi u tablicu kako bi i dalje prodavali maglu Slavoncima. Jedina razlika u projektu Slavonija i kada se potpiše neki projekt u drugim županijama je to da stigne Vlada, napravi pompu i da velika obećanja. Poslala sam upit Vladi i čekam odgovor, a sigurana sam da će podaci pokazati da je više projekata ugovoreno u nekim drugim županijama nego u pet slavonskih.

Vi ste iz Slavonije i to vas je ponukalo na politiku, što bi bila prava pomoć?

Da po modelu lokalnih akcijskih grupa (LAG), malih intervencija i integriranih teritorijalnih ulaganja Vlada osigura novac i kaže za što će se novac ulagati. Ta sredstva bi bila dostupna samo Slavoncima. Sada kada imate natječaje za vrtiće, onda se može prijaviti bilo tko iz Hrvatske. I to je u redu. Ali nemojte onda se hvaliti da ste pomogli Slavoniji jer je to dostupno svima. Onda nemate potrebe za službenim putem u Slavoniju, vozačima i trošenjem novca za reprezentaciju. Ispada da nam se rugaju.

Što se tiče EU fondova, javnost se teško snalazi jer zavisno tko je vlast, a tko oporba, daju se različita tumačenja o povlačenju novca. Možete li zanemariti činjenicu da ste iz Mosta, pitam vas kao stručnjakinju za EU fondove, kakva je stvarna situacija?

Najbolje vam o tome govori izvješće državne revizij do konca 2017. ugovoreno je 7,8% sredstava manje od planiranog i odobreno 39,8% manje od planiranog. Najveća opasnost nam prijeti u provedbi, tu imamo izražena kašnjenja. Imamo pregršt nabava koje padaju na Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. U 2016.godini 39% žalbi je prihvaćeno, te su uslijedili ponovljeni postupci. Tu se gubi nenadoknadivo vrijeme, a sam rad DKOMa je u najmanju ruku čudan, iako usvaja žalbe, isti nije podnio niti jedan optužni prijedlog. Nitko nije odgovarao zbog greška u postupcima javne nabave,dodajem u nogometu smo prvaci, a ako je suditi po postupcima provedbe javnih nabava tu smo sve suprotno od tih uspjeha. Nemoguće je da se zapravo sve te greške događaju i pripisuju slučajnosti.

Imamo i primjer obnove studentskih domova u Zagrebu, gdje je sve provedeno, izgrađeno, a sada nam prijeti da ćemo morati vratiti preko 200 miijuna kuna iz EU fondova. Zašto se to događa i ima li još takvih primjera?

Takvih primjera ima još. Imamo jako puno izravnih dodjela korisnicima, Ministarstvo prometa dodjeli Hrvatskim cestama ili Hrvatskim željeznicima provede izravnu dodjelu i oni provode javn nabavu. Za prugu Dugo Selo-Križevci tri puta je padao natječaj. To već zvoni na uzbunu u Bruxellesu jer se radi o 1,3 milijarde kuna. Izjave o izdacima najbolje govore koliko i kako koristimo EU sredstva. Ono što stavite u nju, to je podložno provjeri. Ako oni utvrde da preko pet posto tih izjava ima nepravilnosti, može doći do prekida plaćanja i suspenzije sustava. Mi smo mogli sami vidjeti neke stvari za studentske domove, ne staviti ih u izjavu o izdacima i onda bi ti novci ostali. Kada europski revizori utvrde nepravilnosti,
onda su ti novci izgubljeni.

Imamo li dovoljno kontrole i jedno tijelo koje bi učinkovito sve kontroliralo i upozoravalo na propuste odmah?

Imamo, ali ono je u Ministarstvu regionanoga razvoja, puno bi se promijenilo kad bi upravljačko tijelo bilo u Ministarstvu financija, vjerujem da bi to pozitivno utjecalo na sprječavanje nepravilnosti. Kad Hrvatska odgovara za korekcije, Europska komisija se naplaćuje iz državnog proračuna. Trebali bi prestati s marketingom i ministrom koji ide od resora do resora i glumi Djeda Mraza. Ovako ministar financija nema dovoljno uvida što se događa, a njemu sve dolazi na naplatu. Treba nam oformljeni tim pet do 10 “zmajeva” koji bi bili visokostručni i koji bi radili kontrolu provedbe. U vodnom gospodarstvu ulažemo 1,4 milijarde eura, a sve je propušteno na lokalne razine.

Zadnjih pet-šest godina slušamo da država ne zapošljava službenike nego samo stručnjake za EU fondove. Nekoliko tisuća je tako zaposelno, a revizija opet kaže da nema dovoljno stručnih ljudi koji bi znali odraditi dobro posao. Gdje su ti ljudi i novac?

Kvaka je u tome da imate institut premještaja. Zaposlite određene ljude za EU fondove, a nakon šest mjeseci taj čovjek poželi raditi u nekoj državnoj agenciji ili drugoj upravi i on se jednostavno premjesti. Kad je jednom u sustavu, nitko ne prati gdje je na kraju završio. Imamo sad apsurd u Ministarstvu uprave koje planira zapošljavati osobe za provedbu EU projekata, a istodobno raspisuju natječaj kojim će ugovoriti milijun kuna za vanjske konzultatne za upravljanje i administriranje.Ista je stvar i kod izrade natječajne dokumentacije, službenika šaljete na usavršavanje o državnom trošku da stekne certifikat javne nabave, držite ga na plaći, pa onda uzmete vanjske tvrtke. Takvo upravljanje ne bi mogla podnijeti niti bogata Švicarska. Rasipamo se novcem.

Vi ste isto pripremali pakete reformi, kažete da ste ostavili puno toga, ali da se ništa ne provodi i da je dodatno iz Plana reformi maknuta riječ “depolitizacija”.

Politika voli koristiti javnu upravu za provedbu svojih kadrovskih politika. Pokušali smo provesti reformu i prije pucanja Vlade Mosta i HDZ-a osigurali smo 880 milijuna kuna za 20 projekata. To stoji. A kada politika ima volju, onda kupi tisuću automobila. Kada ima volju, onda napravi nešto, a ovdje imaju projekte koji samo treba početi provoditi. Najbolji primjer je projekt centralnog zapošljavanja kako bi se izbjegla bilo kakva politička kadroviranja. Imali bi jedno mjesto koje bi provodilo testiranje kandidata iz raznih područja koje se zapošljavaju u upravi. Oni koji bi prošli bi bili u sustavu. Kada nekom županu, gradonačelniku, ministru, treba takav kadar, vi bi pozvali ljude koji su vam već u sustavu. Ne bi svatko raspisivao svoj natječaj i zapošljavao koga želi. To je jednostavan, a iznimno važan projekt kojim bi se provela depolitizacija. Ako po tom principu funkcionira velika matura, zašto ne bi ovo? Samo treba napraviti software i početi to provoditi, ali se ne želi. Uvođenjem digitalizacijom bi se mogla osigurati i bolji standard ljudi koji se iseljavaju iz ruralnih krajeva. Ne bi morali putovati za razne potvrde, nego bi sve mogli predati u najbliži ured i da sve bude centralno povezano. Za taj centar djeljenih usluga postoji 380 milijuna kuna još od 2016. godine, a projekt stoji. A kako kod nas funkcionira govori nedavni primjer iz Lovasa. Omogućili su im da izvade osobne u Tovarniku i čini se da je to brže i bolje. Ali onaj tko je to smišljao, nije računao da nema javnog prijevoza između ta dva mjesta. U Tovarniku se ne možete nigdje niti fotografirati, pa onda ljudi opet idu iz Lovasa u Vukovar, pa iz Vukovara u Tovarnik. To je primjer kako ne bi trebalo funkcionirati.

Ministar uprave Lovro Kuščević najavljuje paket mjera do kraja godine kojim bi se uveli novi platni razredi, napokon bili kažnjavani i nagrađivani oni u državnoj službi. Vi ste smatrate i to marketinškim trikom.

Ministar ide u reformu uz najavu uvođenja kazni i nagrada od 0,5 posto plaće, što je 30 kuna na plaću od 6000 kuna. Kakva je to reforma? Najavio i da neće biti otpuštanja u državnoj upravi. Ostaje nam dakle ovaj glomazni aparat. Uveli smo sustav elektronske prijave rođenih, a ostavili smo jednaki broj matičara. Valjda smo jedina zemlja koja i uz digitalizaciju ostavlja isti broj zaposlenih u javnoj upravi. Spominjali ste i da se onima koji su politički podobni osiguravaju rukovodeća mjesta i plaće tako da su oni šefovi duhovima?

Načelnik sektora ima plaću od oko 11.000 kuna, a voditelj službe oko 7500 kuna. Načelnik sektora treba imati barem dvije službe pod sobom i minimalno sistematizirano osam radnih mjesta po službi. Sistematizirana radna mjesta ne znače da su ona i popunjena, nego su oni samo kao potreba na papiru. I zato bi trebalo vidjeti po svim državnim upravnim tijelima zaista zaposlenih koji imaju šefa, a koliko ih je samo na papiru i služe da bi se netko promaknuo na rukovodeće mjesto. Postoji također spreman projekt kojim bi se moglo vidjeti koliko koji službenik brzo odrađuje zadaće, mogli bi ih uspoređivati i vidjeti tko radi i kako poboljšati sustav. I više ne bi bilo bitno tko vas je doveo, službenik bi bio broj i ako radi ispod prosjeka, upalilo bi se crveno svjetlo. Ali i to stoji, ne želi se koristiti. Kupuju se automobili, a ovo nam stoji jer se ne želi uvesti i napraviti korjenitu promjenu. Poduzetnici i građani više ne mogu plaćati taj aparat.

Most je 2015. i dobio povjerenje na tome da će reformirati upravu, smanjiti broj općina, gradova, provesti teritorijalni preustroj, no čim ste ušli u prvu, pa drugu Vladu, to se više nije obećavalo i nije ništa napravljeno. Zašto ste odustali?

Nismo odustali. Upravo ovih 20 projekata koje sam spomenula je jamstvo kako promjeniti javnu upravu. Teritorijalni preustroj temeljio bi se na radnoj učinkovitosti svake općine. Radili smo na tome da izbjegnemo bilo kakvu politizaciju javne uprave i da budu nagrađeni oni koji dobro rade. Osobno bi mi bilo izrazito drago da županije nestanu jer ljudi nisu s njima identificirani. Potrebno je spojiti općine, ali po jasnom kriteriju korisnosti za građane to je prvi korak. Ako ne obavlja predškolski odgoj, komunalne usluge, onda ne treba niti postojati kao takva, treba se funkcionalno spojiti s drugom općinom. Onima koji ne obavljaju dovoljno posla bi se dalo prijelazno razdoblje za spajanje. Estonija je dala to prijelazno razdobolje, a dodatno su stimulirali i načelnike s 12 mjesečnih plaća otpremnine ako sam, doborovoljno potpiše pripajanja. I to je funkcioniralo, kada je načelnik vidio da njegova općina ionako ne funkcionira i bit će ukinuta, onda je radije i sam to potpisao i dobio barem novčanu nagradu.

Kod racionalizacije javne uprave nužno je dovesti u red i 56 agencija one imaju oko 300 nadzornika, 9000 zaposlenih. Reformu javne uprave ne smije se odgađati jer jedino u ovom periodu Hrvatska ima mogućnost upravo viškove zbrinuti u prostoru koji otvaraju investicije EU fondova, svako daljnje odlaganje koštat će našu zemlju gospodarske stagnacije.