ANTE VUKELIĆ: “GLAVNI PROBLEM JE KLIJENTELIZAM I ODLUKE NESTRUČNIH LJUDI ZBOG KOJIH ISPAŠTAJU GRAĐANI”

Mladi Mostov gradski vijećnik u Zaprešiću i komunikolog Ante Vukelić otkriva što ga je privuklo Mostu i s kojim se problemima susreće: “Glavni problem je klijentelizam i odluke nestručnih ljudi zbog kojih ispaštaju građani”.

Ante Vukelić, 31-godišnji menadžer u kulturi i komunikolog, vijećnik je Mosta i član Odbora za izbor i imenovanja u Gradskom vijeću grada Zaprešića. Svojim vijećničkim radom i brojnim akcijama u gradu postao je jedno od prepoznatljivijih lica u zaprešićkom Gradskom vijeću u aktualnom sazivu vijeća. S Antom smo porazgovarali o njegovom cjelokupnom dosadašnjem angažmanu u Mostu, vijećničkom radu, prošlogodišnjoj izbornoj kampanji, društvenim akcijama u kojima sudjeluje kao vijećnik i aktivist te o temi nesretno preminulog Mattea Ružića koja je potresla cijelu Hrvatsku.


Ante, kako je došlo do tvog angažmana u Mostu?

Prateći kampanju za parlamentarne izbore 2015. pronašao sam svoja društvena i aktivistička nastojanja upravo u programu i porukama koje je slala platforma Most nezavisnih lista, te sam se odlučio učlaniti u Most već na početku jeseni 2015., prije izbora. Nakon toga sam se aktivno uključio u sve iduće kampanje, zaključno s prošlogodišnjim izborima kad smo formirali Most Zaprešić. Predstavili smo program građanima, osmislili kreativnu kampanju i na koncu bili izabrani u Gradsko vijeće grada Zaprešića i Županijsku skupštinu Zagrebačke Županije. Sada sva svoja nastojanja i ideje primjenjujem kao gradski vijećnik i član Odbora za izbor i imenovanja s posebnim naglaskom na rad na terenu među sugrađanima.

S kojim se izazovima susrećeš kao gradski vijećnik?

Nakon što sam izabran u Gradsko vijeće pozvan sam na jednu lokalnu televiziju na jednosatni intervju jedan na jedan. Nastojim raditi upravo ono o čemu sam i govorio tom prigodom. Najavio sam kako želim funkciju gradskog vijećnika u Zaprešiću dići na jednu višu razinu. Svjedoci smo, nažalost, da do sada građani u Zaprešiću nisu ni znali tko su im sve vijećnici jer se sve svodilo na povremene sjednice Gradskog vijeća i štura priopćenja. Nastojim kao vijećnik prije svega komunicirati s najrazličitijim mogućim profilima sugrađana i na temelju toga kreirati provedive akcije i prijedloge. I redovno izvještavati sugrađane o onome što radim, da znaju kako sam tu za njih, njihov susjed, dostupan bilo kada. Osim postizanja konkretnih rezultata i rješenja želim probuditi svijest kod sugrađana o važnosti komunalne politike.

U vijeću si jedan od najaktivnijih vijećnika?

Nastojim se u vijeću maksimalno javljati za riječ jer smatram da je to moja dužnost. Neovisno o točci dnevnog reda jer se za svaku točku posebno pripremam. Oko nekih točaka sam osobno više verziran, a ako nisam tada više vremena provedem u razgovoru sa sugrađanima čija je to struka, te nastupam kao glasnogovornik stvarnih potreba grada. Drago mi je kako statistika “javljanja za riječ” pokazuje moju aktivnost, ali još bitnije od toga je da svako javljanje potakne rješavanje problema i implementaciju novih ideja.

Bio si najmlađi kandidat za gradonačelnika u Zaprešiću. Kakva si iskustva stekao?

Imao sam 30 godina u trenutku kandidature, moji kandidati su imali malo ili puno više, te sam na koncu bio najmlađi. Kandidatura je bila odlično iskustvo jer sam stekao mnoga znanja i saznao neprocjenjive informacije i probleme s kojima se susreću sugrađani. Sada sve to koristim u djelovanju kao vijećnik. Kao anegdotu istaknuo bih anketu koju je provela lokalna televizija prije početka kampanje. Građani su bili upitani koga žele za gradonačelnika. Vodio sam u anketi do posljednjih sekundi (anketa je završavala u ponoć) kad me pretekao aktualni gradonačelnik za par glasova koji su stigli “5 do 12”. Zanimljivo, nakon toga uslijedila je službena kampanja i više nitko nije proveo nijednu anketu, a aktualni gradonačelnik je odbio bilo kakvo sučeljavanje s ostalim protukandidatima.

Jedna od brojnih tema u kojima si aktivno sudjelovao bila je i tema uređenja prometa u mirovanju i popratni referendum. Kako je tekla ta akcija?

To je bila prije svega terenska akcija gdje smo u vrlo kratkom roku sakupili preko 5 tisuća potpisa i sukladno zakonu zatražili referendum da građani sami odluče što žele. Glavni problem je nastao u uvođenju naplate parkirnih mjesta u dvije zone odlukom Gradskog vijeća. Za tu je odluku glasovalo 11 od 21 vijećnika bez da se predlagatelj prethodno konzultirao sa stručnom javnošću i s građanima. Građani su vrlo jasno rekli – ne, i krenuli smo u akciju. Još uvijek se čudim kako smo lako sakupili preko 5 tisuća potpisa u našem malom gradu. Ljudi su se nizali pred našim štandovima i potpisivali.

Zaprešić je trenutno, nažalost, na svim naslovnicama zbog nesretno preminulog Mattea Ružića. Na koje načine si se uključio u ovu akciju?

U 12. mjesecu prošle godine na sjednici Gradskog vijeća upućen je amandman da se osigura dodatan tim hitne pomoći s argumentom da je postojeće stanje loše. Gradonačelnik je rekao da je stanje dobro i iznad prosječno, te je 11 vijećnika od 21 glasovalo da se ne osiguraju sredstva. Ovaj nesretni slučaj pokazao je, nažalost, svu širinu problema koju Zaprešić ima po pitanju hitne pomoći. Pomogao sam u organizaciji više okupljanja i prosvjeda ovih dana kako bi odgovorni ispravili pogrešku koja je dovela do tragedije i osigurali dodatni tim hitne pomoći. Grupa aktivnih građana je u suradnji s oporbom sastavila konkretne prijedloge i predala ih gradonačelniku. To je smisao javnog djelovanja, nuđenje konkretnih i izvedivih rješenja.

Po struci si menadžer u kulturi i komunikolog. Kako komentiraš pohvale koje stižu na tvoje govore za govornicom? Zašto se Zaprešić ne brendira kao grad bana Jelačića?

Hvala kolegama na pohvalama, trudim se biti jezgrovit i upečatljiv za govornicom. Tijekom studija polagao sam cijeli niz kolegija na temu političke komunikacije i javnog govora i nastupa tako da mi je prilagodba u okruženje Gradskog vijeća po tom pitanju bila olakšana. U Zaprešiću nije lako biti menadžer u kulturi i gledati kako jedan grad koji ima dvorac bana Jelačića pored glavne međunarodne prometnice u Hrvatskoj i tu činjenicu ne iskorištava na adekvatan način. Svojim radom u vijeću ulažem napore da se taj propust osvijesti i da se Zaprešić stavi na kulturnu i turističku kartu Hrvatske.

Koji su po tebi najveći problemi s kojima se gradovi suočavaju u Hrvatskoj?

Glavni problem je klijentelizam i sustav koji udaljava stručne i sposobne ljude od onoga što mogu dati svojoj zajednici. Jer ako se ljudi u primjerice gradske odbore ne biraju prema stručnosti nego prema stranačkoj iskaznici ti odbori su već u startu osuđeni na slabiji rad. Na koncu dobivamo odluke koje nisu donijeli stručni ljudi u određenom području. Isto je i s gradskim tvrtkama, poglavarstvima itd. Ako želimo zemlju znanja onda se takav koncept mora početi primjenjivati odozdola. Od najmanjeg sela. Problemi su i u geografskim oblicima gdje se izdvaja Zagrebačka županija koja izgleda poput američke krafne. U sredini je vanilija tj. Zagreb, a okolo je čokolada, tj. Zagrebačka županija. Sav apsurd toga vidjeli smo nažalost u nesretnom događaju u Zaprešiću gdje je u pomoć dolazila jastrebarska hitna pomoć.

Jesi li u Mostu pronašao ono čemu si težio?

Nit vodilja koju sam imao za vrijeme društvenog aktivizma i koju imam sada u kombinaciji s političkim aktivizmom ostala je ista. Kako kaže izreka najmanje je učinio onaj čovjek koji je mogao učiniti malo a nije učinio ništa. To je Most za mene. Ako si u prilici učiniti malo za svoju zajednicu, daj sve od sebe i učini barem malo. I malo po malo nastane puno. Kad si u prilici učiniti puno, također uloži maksimalne napore i učini puno. Raznovrsnost stavova i mišljenja, sinergija i naglasak na radu na terenu je ono čemu sam težio i što sam pronašao u Mostu.