NEDJELJKO MARKOVIĆ: “ DRUŠTVENE PROMJENE SE NE SMIJU SPRJEČAVATI AKO ŽELIMO BITI DRUŠTVO UTEMELJENO NA ZNANJU I SOLIDARNOSTI“

Nedjeljko Marković je diplomirani socijalni radnik i član Mosta NL, aktivan u nekoliko Savjeta – mediji i kultura, demografija, socijalna skrb, te obrazovanje i vanjska politika. O tome što ga je potaknulo da se politički aktivira u Mostu, razgovarali smo u njegovom omiljenom mjestu u kojem se s obitelji opušta nakon posla – Parku Kate Šoljić na zagrebačkoj Trešnjevci.

 

Nedjeljko, protekle su dvije godina od parlamentarnih izbora kada ste se pridružili Mostovom timu. Od tada do danas, vidite li neke promjene u našem društvu? 

Odazvao sam se pozivu vodstva Mosta koji je odlučio da će socijalna politika biti jedan od temelja Mostove političke agende. To mi se svidjelo jer su tadašnje političke elite socijalnu politiku uglavnom svodile na socijalnu skrb ili humanitarnu pomoć, često populističku i PR-ovsku. Fotografiranje sa siromašnima ne pomaže siromašnima, nego samo onima koji na njihovim leđima uživaju status „dobrotvora“. Razdoblje humanitarnog rada je davno završilo u pogledu rješavanja velikih društvenih problema kao što je nezaposlenost i siromaštvo. Njima se može pristupiti jedino ozbiljnim intervencijama kombinirane socijalne politike – koordiniranima mjerama države, tržišta, obitelji, civilnog društva. Zato smo u Mostu veliki naglasak stavili na obiteljsku i demografsku politiku, razvoj civilnog društva, stambenu politiku, povezivanje različitih politika prema nezaposlenima i poticanju zapošljavanja ranjivih skupina, pomoći djeci i obiteljima putem obrazovne politike i niza drugih sustavnih mjera koje mogu dovesti do širih društvenih promjena. Vjerovao sam da će građani Hrvatske prepoznati taj Mostov iskorak, a prema reakcijama s terena i razgovorima sa stotinama građana tijekom i poslije kampanje – vidim da i dalje očekuju političke mjere u ovom području, osobito kroz zakonodavne inicijative i javno ukazivanje na ono što trebamo mijenjati. Društvene promjene se moraju dogoditi brže nego što političke elite to žele ako želimo biti društvo utemeljeno na znanju i solidarnosti jer nemamo previše vremena. Današnja djeca koja odrastaju u društvu koje ne cijeni znanje i solidarnosti ne mogu sutra sami preuzeti naše društvo i graditi ga.

Nakon parlamentarnih izbora su bili i lokalni izbori – možeš li ih usporediti, kakva su iskustva? 

foto-s-gradjanima-003.jpg Na lokalnoj razini smo htjeli otvarati lokalne teme, uglavnom one koji neposredno muče građane – prometni kaos u Zagrebu i slabu infrastrukturu, te pokazati kako imamo ljude koji mogu dobro upravljati najvećim, nakon državnog, proračunom. Zagrebački proračun se stabilno puni zahvaljujući tisućama poduzetnika i činjenici da je Zagreb sjedište državnih i javnih institucija. Ta zagrebačka proračunska stabilnost obvezuje na racionalno upravljanje i na stalna ulaganja u podizanje kvalitete života. Ulaganja moraju svugdje biti vidljiva, u svakome zagrebačkom kvartu trebamo vidjeti dizalice i skele na školama, domovima zdravlja, s novom opremom, dobro uređene i označene ceste, vrtiće i škole koje ne prokišnjavaju, sa zaposlenicima koji su pristojno plaćeni i koji kvalitetno odrađuju svoj posao. To je sve moguće napraviti u Zagrebu, a ostvarili smo dobar rezultat na razini gradskih četvrti i mjesnih odbora.

 

A prije Mosta, gdje si bio aktivan – kako je krenula tvoja profesionalna karijera? 

Odavno je to bilo, 90. i neke (smijeh). Kao srednjoškolac sam se pridružio timu mladih koji drže predavanja o alkoholu i opasnostima konzumiranja alkohola. Sada kad vidim broj smrtno stradalih u prometu, jasno je koliko je to važna tema na kojoj se malo radi. Nakon završetka XI. gimnazije u Zagrebu, upisao sam Studijski centar socijalnog rada jer mi se svidio koncept studija koji je kombinacija teorijskih modela i praktičnog rada s različitim ranjivim skupinama – djecom, mladima, osobama s invaliditetom, starijim osobama. Tijekom studija sam bio aktivan u studentskoj udruzi, studenskom zboru, i različitim udrugama jer sam htio vidjeti na što sve socijalni radnik može utjecati svojim radom, koje pozitivne promjene može svojim radom donijeti, a što je mjerljivo i vidljivo. Pri kraju studija sam s nekoliko prijatelja osnovao udrugu u kojoj i danas radim. Od završetka studija radim i kao vanjski suradnik na Studiju socijalnog rada, kolegiju Socijalni rad u organiziranju zajednice jer mi se sviđa rad s mladim ljudima koji uskoro kreću u praksu, a prije nekoliko godina sam upisao i doktorski studij iz socijalne politike. Taj doktorski studij je jedinstven u Hrvatskoj jer osposobljava studente za znanstveno – istraživački rad u području socijalne politike, a što je nužno za donošenje i političkih odluka u području socijalne politike. Svjedoci smo da se mjere donose iz glave, bez analiza i bez stručnih podloga pa sam siguran kako će mi ovaj doktorat pomoći u boljem razumijevanju socijalnih problema Hrvatske i odabiranju najboljih alata za njihovo rješavanje.

Kako izgleda rad u Mostovim savjetima – član si nekoliko Savjeta (obrazovanje, demografija i socijalna skrb, vanjska politika, mediji i kultura), koliko ti savjeti pomažu u definiranju i rješavanju društvenih problema s kojima se suočavamo?

Dinamično, polemično i zahtjevno – u samo tri riječi. Dinamično znači da Mostovi savjeti imaju pune ruke posla – svaki savjet raspravlja o širokom krugu problema koji muče građane i koji često nisu bili rješavani godinama. Polemično znači da se često ne slažemo oko jednog rješenja jer jednostavno Most nije izrastao iz jednoumlja pa tražimo kompromise i jake argumente kada se zauzimaju politički stavovi, a zahtjevno jer treba pratiti različita područja, biti u toku s novostima i na neki način anticipirati reakcije političkih konkurenata. Svoj rad u Savjetima ograničavam na nekoliko područja – u vanjskoj politici to je socijalna politika Europske unije i pitanja zaštite ljudskih prava; u obrazovanju su to različite mjere prema djeci i mladima unutar obrazovnog sustava; u demografiji i socijalnoj skrbi u područja stanovanja i obiteljskih mjera; u medijima i kulturi u području medijske pismenosti i zaštite medijskih sloboda. Stalno tražimo i nove stručnjake za savjete jer je potrebno uključivati do sada politički neaktivne građane, a koji vjeruju da Hrvatska može bolje i više od sadašnjeg stanja. Brojni stručnjaci traže „svoju“ političku opciju, neopterećenu i koju obilježavaju pojmovi „transparentnost“ i „borba protiv korupcije“ pa ih pozivam da se jave u Most, tu će sigurno naći svoje mjesto i dobiti podršku za svoje ideje.

Vanjski si član Hrvatskog sabora – Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Koliko taj Odbor utječe na medijsku sliku i jesi li zadovoljan svojim radom u njemu?

U Odbor sam ušao optimistično i s osnovom idejom da je u Hrvatskoj potrebno štititi medijske slobode na svim razinama, ukazivati na težak položaj svih zaposlenika u medijima, osobito nakon što ih je nekoliko stotina u zadnjih desetak godina ostalo bez stabilnih prihoda; kao i potrebu jačanja neprofitnih medija i medija zajednice, te pomoći da ključne institucije – HRT, HINA i Agencija za elektroničke medije – odrade svoj dio posla u poštenom informiranju građana, ne privilegirajući niti jednu političku ili interesnu skupinu. Nažalost, nisam zadovoljan radom u Odboru jer niti jedna tematska sjednica koju sam predložio (a trebale su govoriti npr. o lažnim vijestima, medijskoj pismenosti) nije niti raspravljena u prvoj godini rada Odbora. Nismo ni zauzeli stajalište kada su bile ugrožene novinarske slobode na HRT-u ili kada Ministarstvo kulture ne odgovara na pisani upit. Kao vanjski član nemam pravo glasovanja o pojedinoj točki nego mogu dati svoje mišljenje što redovito koristim kako bih skrenuo pozornost da je potrebno istovremeno štititi medijske slobode i upozoravati da hrvatski građani trebaju politički nepristrane javne medije koji informiraju i obrazuju. Lako nam se može dogoditi da javni mediji postanu glasnogovornici vladajuće saborske većine, ako šutimo i ako okrećemo glavu, a to doista ne želimo.

Kako izgleda slobodno vrijeme, je li ono vezano uz neke sportske aktivnosti, prijatelje, obitelj ili nešto drugo? 

Trudim se slobodno vrijeme provoditi uz obitelj i prijatelje, i to najviše u kvartu u kojem živim, Pongračevu na Trešnjevci – novom Parku Kate Šoljić koji se u popodnevnim satima pretvara u mjesto gdje se deseci djece, među kojima su i moja dva sina, igraju i „pretvaraju“ da su novi Modrići, Rakitići i Subašići.. Lijepo ih je gledati i poticati da uživaju u igri, da ta igra pomaže u stvaranju prijateljstava, uče pregovarati i poštivati jedni druge. A mi, odrasli, sjedimo i komentiramo dnevna događanja i ono što nas očekuje u budućnosti. Žao mi je kada nas neki prijatelji obavijeste da napuštaju Hrvatsku jer ne vjeruju da možemo bolje. Zato je i Most kroz svoj Pokret ostanka obuhvatio najvažnija područja koja su građanima važna, kako bi realizirao inicijative i prijedloge koji će ljudima pomoći da odluče ostati u Hrvatskoj.

/ Kategorija: Newsletter, Novosti, Vijesti / Autor: Most / Komentari isključeni za NEDJELJKO MARKOVIĆ: “ DRUŠTVENE PROMJENE SE NE SMIJU SPRJEČAVATI AKO ŽELIMO BITI DRUŠTVO UTEMELJENO NA ZNANJU I SOLIDARNOSTI“