“ODABRAO SAM MOST JER SU BESKOMPROMISNI I HRABRI.”

Ivan Matić iz Obrovca, županijski vijećnik Zadarske županije, zaposlen u Ekološkoj udruzi Zrmanja, veliki je zaljubljenik u svoj kraj, krš, rijeku Zrmanju i Kruševo, selo pored Obrovca iz kojeg potječe. Jedan je od rijetkih koji se nakon studija politologije u Zagrebu vratio u svoj kraj i odlučio nešto poduzeti u ratom opustošenom i potpuno devastiranom Obrovcu.

Ivane, kada si se odlučio angažirati i što te ponukalo da nešto odlučiš promijeniti?

Moj politički angažman bio je reakcija. Svoj prvi politički angažman započeo sam 2013., kad sam postao gradski vijećnik. Jednostavno sam reagirao na postojeće stanje u kojem su glavnu riječ vodili “fosili”, iskusni političari sa nekoliko „garnitura dresova u ormaru“. Uspio sam okupiti jednu ad hoc skupinu dobrih ljudi spremnih na jednu nemilosrdnu utakmicu u kojoj je jedino pravilo da “nema pravila!“ Izašli smo na izbore, ja sam postao gradski vijećnik, a u mandatu koji mi je povjeren odlučio sam zastupati interese i probleme svih mojih sugrađana jednim konstruktivnim i ozbiljnim pristupom oslobođenim od predrasuda i hipoteka prošlosti. Svi moji planovi i želje usmjereni su stvaranju jake društvene zajednice energičnih pojedinaca posvećenih izgradnji svoje okoline i gospodarskog napretka temeljenog na eko održivom razvoju, ekologiji, znanosti, alternativnim izvorima energije, ekološkoj poljoprivredi, selektivnim oblicima turizma i sportu. Moj politički program nije nikakav maketa ili nacrt uokviren granicama mojih vlastitih mogućnosti i ideja. Program kakav ja zamišljam nalazi se u glavama mojih sugrađana, a na nama je da stvorimo platformu slobodnog dijaloga, kritike i razgovora koji će kasnije rezultirati stvaranjem jednog zajedničkog razvojnog programa u interesu svih nas.

Ekologija, održivi razboj, obnovljivi izvori, sve su to tvoji primarni interesi. Neobično za jednog politologa.

Zaposlen sam u Ekološkoj udruzi “Zrmanja” i zajedno s ostalim partnerima pišem i provodim EU projekte usmjerene ponajprije društveno korisnom djelovanju i promociji temeljnih načela društvenog života, poput transparentnosti u upravljanju društvenim resursima, volonterstvu s ciljem poboljšanja društvenog stanja i slično. Daleko prije ulaska u političke vode najbolji način društveno korisnog djelovanja našao sam u radu kroz udrugu EKO Zrmanja. Osnovan je kao nastavak građanske inicijative “STOP cementari u Kruševu”. Iznošenje problema i kontroverzi vezanih za izgradnju cementare bio je naš prvi angažman. Projektom “STOP CEMENTARI ” pokrenuli smo lavinu novinskih članaka, rasprava, TV emisija, svađa, a moram naglasiti da je bilo i raznih pritisaka, pa i prekršajnih prijava po kojima smo optuživani za okupljanja javnih skupova i sl. Stvorili smo upravo ono što su propustili napraviti naši predstavnici u lokalnoj samoupravi, stvorili smo platformu javne rasprave kroz koju je na vidjelo izašla svaka i najmanja sitnica vezana za projekt “Fassa” u Kruševu. Transparentnost i pravo na informaciju smatram temeljnim pravom svakog građanina, jer jedino dobro informirana javnost može donijeti dobre odluke.

Unatoč prilično zatvorenoj sredini, u kojoj su određena pravila igre, uspjeli ste se nametnuti svojim angažmanom i konkretnim poduhvatima.

EKO Zrmanja u svom promicanju zaštite okoliša realizirala je jedan projekt koji već postaje prepoznat među aktivistima u cijeloj Hrvatskoj. Pod nazivom “Gdje Zrmanja ljubi more”, pokrenuli smo ekološku akciju čišćenja korita rijeke Zrmanje u kojem već sedmu godinu tradicionalno sudjeluju ronioci iz cijele Hrvatske. Radom u udruzi sam nastavio sve do danas kada već četvrtu godinu u kontinuitetu radim na EU projektima koji su prvenstveno usmjereni ka ojačavanju civilnog društva, ljudskih kapaciteta i zaštiti okoliša. Udruga mi je spas, najbolji način za funkcioniranje. Angažiramo volontere, promoviramo grad, pokrećemo inicijative, ne možeš samo sjediti u hladu i čekati da se nešto dogodi samo od sebe. Europski fondovi baš udrugama nude pregršt šansi. A moramo se osloniti sami na sebe, to nam je najbolji put jer je Obrovac, na žalost, zadnja rupa ne samo za državnu nego i za regionalnu odnosno lokalnu vlast. Posvete nam se svake četiri godine, a ostatak vremena na nama parazitski egzistiraju.

Nailazite li na čuđenje što ste se iz Zagreba uopće vratili u Kruševo, odnosno Obrovac.

Često su me ljudi pitali zašto sam se uopće vratio iz Zagreba jer ovdje realno nema baš neke budućnosti za mlade ljude, ali ja sam emotivac. Odrastao sam sa mojim didom koji mi je puno pričao o prošlosti, o muci koji su prolazili. Većinu zemlje koju naša obitelj posjeduje kupio je pradjed koji je 50 godina putovao po svijetu. Tko sam ja da to zapustim, da odem? Ako je on mogao okopavati kavu u Argentini da bi mi to danas imali, onda ja imam obavezu da to održim živim. Vukla me i činjenica da smo se roditelji i ja među prvima nakon rata, već 1996. vratili u Kruševo, kuća je bila spaljena, nije bilo struje ni vode, roditelji nisu radili, Kruševo je bilo prazno. Dvije godine živio sam tako bez vode i struje, a kada sam krenuo u šesti razred bilo je dana kada sam bio jedino dijete u školskom autobusu, jer tada je većina ljudi živjela u Obrovcu. Kruševo sam kratko napustio za vrijeme studiranja, 2003. kada sam upisao Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. U međuvremenu grad je sve više propadao, ogromna energija i motivacija koja je postojala u ljudima tih dana nakon povratka polako je ustupala mjesto velikom razočarenju. I danas je tako.

Kakva vas je situacija dočekala?

O političkoj slobodi u Obrovcu i razmišljanjima građana neću ni govoriti, njih je najbolje objasnio jedan naš teolog opisujući predizbornu atmosferu u našem gradu člankom pod nazivom “Sjevernokorejski sindrom zahvatio Hrvate”. U takvoj atmosferi je jednostavno nemoguće opstati i napredovati. Članska iskaznica koja je na puno većoj cijeni od diplome otvara sva vrata i ključ je financijskog napretka, a ja naravno nemam takvu iskaznicu niti mi pada na pamet. Cijeli moj društveni angažman, još od srednje škole pa do danas, obilježen je društvenim aktivizmom i jako sam teško nalazio sugovornike u političkim krugovima. Ljude je teško pokrenuti, mladi svakodnevno odlaze, rijetko bi se tko nakon studija vratio, a oni koji su ostali upadali bi u apatiju. Obrovac jednostavno ne nudi ništa. Postao je sinonim za propalu industriju, političku korupciju, lažna obećanja i propale projekte. Ovo je grad za ekonomske hazardere, a radno mjesto je čista lutrija. Mi se znamo šaliti pa reći da Obrovac ima izvrsnu zaposlenost. Da, ima, zato što su svi otišli odavde. Ja sam odlučio ostati, živim sa suprugom Anom i kćerkicom Marom.

Kada ste se angažirali u Mostu i zašto?

Most je u mom slučaju zaista sve promijenio. Napokon sam našao i ljude i ideje i mjesto koje se podudaraju s mojima. Dolaskom Mosta 2013. godine, pronašao sam mjesto u toj ekipi i na izborima 2017. postao Županijski vijećnik Mosta u Skupštini Zadarske županije. Most je bio i ostao pravi izbor, grupa hrabrih ljudi kojima je dobrobit zajednice na prvom, nude konkretna rješenja i što je najvažnije beskompromisno se bore protiv rak rane hrvatskog društva, a to su klijentelizam i korupcija. Uostalom, Most se zalaže za koncepciju održivog razvoja i kružnog gospodarstva, za obnovljive izvore energije, protivi se zastarjelim tehnologijama koje se temelje na fosilnim gorivima, pa je Most i najrelevantnija „zelena“ opcija u Hrvatskoj što je posebno važno za mene koji upravo takav smjer i promoviram kroz rad u udruzi. Sve ono što me deset godina zanimalo i na čemu sam radio. Zato, baš zato Most!