DRŽAVA ĆE BITI ODGOVORNA AKO NE ISPUNIMO UVJETE EU O 50 POSTO RECIKLIRANJA DO 2020.

OKRUGLI STOL MOSTA O ODRŽIVOM RAZVOJU I KRUŽNOM GOSPODARENJU OTPADOM

Sisak, 10. studenog 2018. – Na današnjem okruglom stolu Mosta NL o Održivom razvoju i kružnom gospodarenju otpadom okupilo se pet govornika: dr. sc.Slaven Dobrović, bivši ministar zaštite okoliša i energetike, saborski zastupnik Mosta, Katarina Taučer, direktorica gradske komunalne tvrtke u Sisku, Mirela Mikić Muha, vijećnica iz Novog Zagreba, Josip Katalinić, član upravnog odbora Udruge Krizni eko stožer Marišćina iz Rijeke, te Mario Božurić, nezavisni vijećnik iz Gline.

Moderatorica okruglog stola, gradska vijećnica Ivana Krčelić istaknula je kako Hrvatska ima ozbiljnih poteškoća u podizanju stope recikliranja, odnosno u stvaranju održivog društva, pa ne čudi “rano upozorenje”, koje je krajem rujna stiglo iz EU u Zagreb, kako se premalo čini u izgradnji ekološke infrastrukture, a previše oslanja na sustav CGO-a koji imaju vrlo skroman učinak u stvaranju održivog sustava gospodarenja otpadom.

„Nažalost, poslije promjena u sastavu Vlade došlo je do zastoja u naporima da se nadoknadi dugogodišnje zaostajanje u uspostavi sustava odvojenog prikupljanja te izgradnji infrastrukture sortirnica, kompostišta i centara za ponovnu uporabu. Umjesto toga, fokus tranzicije ovog sektora ponovo se vraća na centre za gospodarenje otpadom. Po podacima HAOP-a, komunalni otpad u Hrvatskoj iznosi 403 kilograma po stanovniku, a Hrvatska se nalazi na začelju EU po pitanju gospodarenja otpadom. Više od 60 posto komunalnog otpada odlaže se na odlagalištima što nije održivo, pa zbrinjavanje otpada treba zamijeniti njegovim pametnim gospodarenjem“, rekla je Krčelić.

Katarina Taučer je istaknula: „Kako bi se ostvarili ciljevi od 50 posto izdvojenog sakupljenog otpada do 2020., potrebna je infrastruktura za učinkovito gospodarenje otpadom te kontinuitet. Pod infrastrukturom podrazumijevam nabavu posuda za odvojeno sakupljanje otpada, nabavu vozila za odvojeno sakupljanje otpada, izgradnju sortirnice, kompostirnice, reciklažnih dvorišta, a prije svega potrebna je edukacija građana. Budući da svaki od navedenih projekata stoji više milijuna kuna potrebna je financijska potpora, bilo iz nacionalnog ili iz europskih fondova.“

Mirela Mikić Muha, govorila je o odlagalištu otpada Prudinec/Jakuševec koje uz sebe veže mnogobrojne probleme.

„Prije svega, sanacija smetlišta starog 54 godine odrađena je loše i zbog toga su i nadalje ugrožene podzemne vode. Zbog odlagališta, otvorene kompostane, drobilice i velikog broja farmi domaćih životinja zrak je nezadovoljavajuće kakvoće za život okolnog stanovništva.

Metodom “zavadi, pa vladaj”, te nerješavanjem kompleksnog pitanja zatvaranja odlagališta, odnosno promjenom linearnog modela gospodarstva u kružno, gradonačelnik je nametnuo svoj Plan gospodarenja otpadom, koji je većina u GS podržala i time prolongirala konačno zatvaranje još 11 godina. Potrebne su promjene u cijelom lancu vrijednosti. Opcija spomenutog i usvojenog Plana, garantira nam poskupljenje usluge odvoza smeća, te u konačnici nezadovoljavanje uvjeta EU, zbog kojih će Zagreb plaćati penale.“

Josip Katalinić je u svojem izlaganju istaknuo važnost sudjelovanja zainteresirane javnosti u procesima odlučivanja pri izradi sustava gospodarenja otpadom.

„Arhuška konvencija je jedinstveni međunarodni pravni instrument koji nam to omogućuje i mi iz Udruge se često pozivamo na njega. Još 2012. i to vrlo stručno, krenuli smou borbu s institucijama kako bi dokazali da stvaranje sustava velikih regionalnih centara nije pravi put prema kvalitetnom sustavu gospodarenja otpadom. Ukazivali smo im na sve ekološke, ekonomske, tehnološke i zdravstvene probleme. Na žalost, institucije nisu htjele slušati i danas imamo Marišćinu i Kaštijun, dva potpuno nefunkcionalna i smrdljiva centra koji ne pomažu dostizati uvjete reciklaže do 2020. Jedino odvojeno prikupljanje otpada, sortiranje i kompostiranje može dati kvalitetne rezultate“, rekao je Katalinić, istaknuvši i pisma stanovnika Marišćine koji se godinama nose s nesnosnim smradom koji utječe na zdravlje njihove djece.

Nezavisni vijećnik iz Gline Mario Božurić govorio je zbrinjavanju otpada koji sadrži azbest u Glini:

“Za zbrinjavanje opasnog otpada nisu odgovorne i nadležne regionalne jedinice nego država, koja svojim PGO RH ne predviđa SMŽ kao lokaciju za zbrinjanjavanje otpada koji sadrži azbest. Bez obzira na činjenicu da nema nikakve obveze od strane države SMŽ u svom prostornom planu donesenom u travnju 2017. predviđa gradnju četiri kazete za zbrinjavanje opasnog otpada koji sadrži azbest. Jedna od četiri lokacije predviđena je u Gradu Glini. Prilikom određivanja navedene lokacije nisu utvrđeni pozitivni i negativni učinci odlaganja opasnog otpada pored goapodarskih subjekata u nepsorednoj blizini. Informacije o namjeri gradnje objekta za zbrinjavanje opasnog otpada ključni gospodarski čimbenici dobili su od glinske oporbe neposredno prije donošenja PGO Grada Gline. Iz navedenog se može zaključiti da Glina nema strategiju i načelo održivog razvoja jer o navedenim planovima nije upoznala društvene i gospodarske resurse. Dok susjedne općine Gvozd i Topusko svojim PGO predviđaju Glinu kao lokaciju za zbrinjavanje svog opasnog otpada, Glina nema podatke ima li uopće azbesta i koje su to količine. Postavlja se pitanje zašto su SMŽ i Glina uopće u svojim prostornim planovima predvidjele lokacije za zbrinjavanje opasnog otpada kad za takvu odluku nisu imale obvezu države?”

Profesor Slaven Dobrović se osvrnuo na jedinice lokalne samouprave:

„U pojedinim jedinicama lokalne samouprave gdje se kružno gospodarenje otpadom uopće ne razumije, niti se što čini po tom pitanju, što je najvidljivije iz katastrofalnih podataka o odvojenom prikupljanju i recikliranju u tim sredinama. U tim gradovima i općinama ne pomaže ni pravovremena objava javnih poziva za financiranje sortirnica, kompostišta i centara za ponovnu uporabu jer su oni ionako nespremni za takve zahvate. S druge strane, imamo pak one gradove i općine gdje se razumije problem, prihvaća odgovornost i koriste mogućnosti, te se lokalno nastoji napraviti što je više moguće. Međutim bez sudjelovanja države kroz financiranje ove važne infrastrukture iz europskih projekata, sve je limitirano i zakočeno. I Sisak je svakako grad koji se ubraja u ovu bolju skupinu koja je u stvari pogođena sporošću državnog aparata u raspisivanju javnih poziva pa je krajnji čas postaviti pitanje – čija će biti odgovornost za neispunjavanje 50 posto recikliranja do 2020.? I slučaju Siska i drugih sličnih gradova koji čekaju i čekaju, točan odgovor je – država“, rekao je Dobrović.