MOST U VUKOVARU ĆE SE TRUDITI ZA BOLJI I PRAVEDNIJI ŽIVOT SVIH VUKOVARACA!

Zajednički intervju Vukovaraca: Ivana Molnara, povjerenika Mosta za grad Vukovar i Ivana Kunca

ČLANOVI MOSTA, VUKOVARCI IVAN MOLNAR I IVAN KUNAC, GOVORILI SU O ŽIVOTU U VUKOVARU DANAS, 27 GODINA NAKON NAJTEŽIH DANA ZA TAJ GRAD

 

Ivan Molnar, ing. prometa koji se bori protiv nepotizma i ističe da treba ojačati struku, te dati priliku sposobnima, a ne podobnima.

Zašto ste odabrali baš Most?

Most je najrelevantnija opcija u RH. Rekao bih i jedina oporbena stranka koja se bavi potrebama građana RH i općenito pridonosi boljitku. Od svih političkih opcija najbolja platforma za iskreno djelovanje s ciljem boljitka svih građana RH. Rekao bih pravi smjer bez lažnih obećanja prije izbora a nakon izbora samo izgovori poput: „Morali smo, to Europa traži od nas“.

Priključio sam se zbog prepoznatljivog zalaganja vodstava i saborskih zastupnika Mosta. Bez oporbe vlast neće ići u pravom smjeru.

Kako to da ste se odlučili baviti politikom ?

Odlučio sam se priključiti Mostu u Vukovaru zbog nedostatka ozbiljne oporbe. Vladajući u Vukovaru (HDZ) su u drugom mandatu uz pomoć koalicijskog partnera (Konzervativci) postigli većinu u Gradskom Vijeću i time nadglasaju sve što im odgovara. Oporba se uglavnom bavi sama sobom što vladajući dobro koriste. Angažirao sam se tako da sam okupio oko sebe građane koji su došli do istog zaključka da grad bez oporbe ne ide u pravom smjeru već doprinosi novom valu iseljavanja već ionako polu praznog Vukovara.

Odabrali ste ostati i djelovati u Hrvatskoj, zašto?

Hrvatska je prekrasna zemlja za život i trebali bi mi uživati u njoj sa svojom djecom, a ne ostaviti je nekom drugom da uživa.

Koje aktivnosti planirate kao vijećnik Mosta u Vukovaru?

Pokrenuti sve što je potrebno kako bi se poboljšao standard građana Vukovara, pokrenuo održivi razvoj; transparentno i mudrije iskoristio novac poreznih obveznika s ciljem ulaganja u novu vrijednost, a ne stvaranje novih dugoročnih opterećenje proračuna kroz održavanje hladnog pogona ili isključivo u svrhu novog uhljebljenja opet na trošak proračuna.

Što vidite kao najveći problem?

Najveći problem je što su dosadašnji političari učinili politiku i političare nepovjerljivim biračima. Stvorili su svoje tabore od vlasnika članskih iskaznica i članova njihovih obitelji. Većina je jako nezadovoljna situacijom i smjerom kojim nas vode vladajući ali smatraju da svojim angažmanom i glasom na izborima ne mogu ništa učiniti. Umjesto da jasno kažu svoje stavove i na Izborima daju glas za stvarni boljitak odlučuju potražiti svoju sreću drugdje. Možda je to posljedica što su nas još u bivšem sistemu krivo učili da je sve strano bolje i ne znamo cijeniti svoje.

Što vas u Mostu najviše intrigira?

Predsjednik Mosta Božo Petrov kao gradonačelnik Metkovića učinio je određene poteze koji su me oduševili u to vrijeme. Recimo, kako gradonačelnici mogu raditi u interesu svojih građana koji su ih i izabrali a ne okrenuti im leđa nakon izbora i raditi isključivo za vlastiti interes. Oduševio sam se iskrenim stavovima u Mostu, pristupačnošću i načinom komunikacije kako međusobno tako i s građanima.

Koji su vaši konkretni interesi?

Grad Vukovar je trenutno usporedivo kao Metković dok je gradonačelnik bio Stipo Gabrić Jambo samo još i nacionalno opterećeniji. U Gradu od većih stranaka osim HDZa imamo SDP-a i SDSS. Do sada je HDZ od 1999. godine na vlasti uz iznimku dva mandata SDP-a. Crveni i plavi uspjeli su ugušiti pojavu oporbenih stranaka plašeći glasače da je to bespotrebno osipanje glasova. HDZ je u tome prednjačio plašeći i da će ako se ne glasa za njih gradonačelnik biti iz redova SDSS-a a kad nisu uspjeli imati većinu u Gradskom Vijeću išli su u prešutnu koaliciju s istim tim SDSS-om. Moj interes je jačanje oporbe u Gradu Vukovaru kako bi se u Gradskom vijeću moglo zauzimati za stavove i potrebe malih ljudi – građana Vukovara kojima je dosta i plavih i crvenih već ih zanima samo bolji život u Vukovaru.

S kakvim se sve preprekama građani suočavaju? Što treba mijenjati?

Najveći problem u Vukovaru je posao i korupcija. Ako niste član stranke na vlasti gotovo da ne morate ni predavati zamolbu za posao u državnoj upravi, tvrtkama u gradskom vlasništvu. Poslova u privatnim tvrtkama ima jako jako malo ili su plaće minimalac. Životni troškovi u Vukovaru su na istom ili većem nivou od gradova u okruženju (Osijek, Vinkovci…) a vlast se hvali silnim milijunima donacija u Grad ili gradske tvrtke. Kupuje se novi vozni park komunalnoj tvrtki a građani Vukovara plaćaju istu cijenu smeća kao i Osječani, Vinkovčani… Isto je i s financiranjem komunalne infrastrukture (kolektor i kanalizacija) bespovratna sredstva iz Eu a računi vode i odvodnje kao i u drugim gradovima ili veći ili nema razlike.

_________________________________________________________________________

Ivan Kunac, profesor u Vukovaru koji sudjeluje u europskom projektu stvaranja obrazovnih sadržaja vezanih uz bioekonomiju što se usko veže uz Slavoniju.

Kako to da ste se odlučili baviti politikom i zašto Most?

Gledajući na trenutnu situaciji u Lijepoj Našoj i odljev generacija u potrazi za boljim sutra uvidio sam da nešto drastično treba promijeniti. Gledajući političku scenu razmišljao sam i vagao tko bi mogao donijeti te promjene i kao prvu opciju sam vidio Most. Nakon razgovora i kontakta s ljudima u njemu i oko njega vidio sam kako žele isto što i ja, a to je vratiti mladost u Hrvatsku.

Mladi ste, smatrate li da pripadate svijetu politike?

Zanimljivo pitanje, koje i sam sebi postavljam svaki dan. Svaka osoba ima svoje mišljenje i rješenje za neki problem. Jedino kompromisom i razgovorom možemo doći do pravog i dugoročnog rješenja. Kako bismo to postigli potrebna su nam sva mišljenja i svi pogledi na taj problem. Svoju mladost vidim kao prednost zbog toga što mogu učiti od iskusnijih kolega ali i njima pokazati kako mladi vide budućnost Hrvatske.

S obzirom na struku, kojim se konkretnim problemima posvećujete?

Po struci sam nastavnik fizike i informatike. Po mom mišljenju jedan od najvećih problema s kojim se susrećemo je obrazovanje. Trenutno nam osnovne i srednje škole prolaze eksperimentalni program „Škola za život“ koji i sam provodim. U razgovoru s učenicima problem je i dalje ostao isti – nitko ne želi biti „majstor“. Naša država je puna pravnika i ekonomista, učitelja i učiteljica, a nemamo tokara, plino-instalatera, električara. Učenike bi trebalo informirati te ih pridobiti tim zanimanjima i prikazati im mogućnosti i prednosti koje nude strukovna zanimanja i poduzetništvo.

S kakvom se praksom susrećete prilikom odlazaka na edukacije u druge države? Što bi trebalo implementirati u hrvatski obrazovni sustav?

Prilikom mojih mnogobrojnih odlazaka na edukacije u druge države vidio sam različite prakse. Pa tako u nekim zemljama učenike od ranog djetinjstva uče kako raditi rukama. Organiziraju se radionice gdje učenici mogu uvidjeti što radi stolar ili dimnjačar jedan cijeli dan te se i sami mogu okušati u tom poslu. Tako ih možemo naučiti kako nešto izgraditi vlastitim rukama, te toga izgraditi vlastiti posao i postati poduzetnikom. Jer praksom potvrđujemo teoriju koja nije u potpunosti dovoljna.