MOST NE ROBUJE STRANAČKOM USTROJU, KRASI GA SLOBODA U RAZMIŠLJANJU I LOKALNOM DJELOVANJU

ROBERT MAJSTOROVIĆ,  MOSTOV VIJEĆNIK U GRADSKOM VIJEĆU ĐAKOVA, POSEBNO AKTIVAN U ZDRAVSTVU, KOŠARCI I  BORBI ZA BOLJE SUTRA:

MOST NE ROBUJE STRANAČKOM USTROJU, KRASI GA SLOBODA U RAZMIŠLJANJU I LOKALNOM DJELOVANJU!

Mostov vijećnik u Gradskom vijeću Đakova i član Mostova Savjeta za zdravstvo Robert Majstorović viši je medicinski tehničar s dvadesetak godina staža u zdravstvu, na poslovima vezanim uz intenzivno liječenje, anesteziologiju, reanimatologiju i kardijalnu kirurgiju u KBC Osijek gdje je bio uposlen do prije nepune dvije godine. Oženjen je, ponosni otac dviju kćerkica, a više od dva desetljeća odan Košarkaškom klubu Đakovo, ranije kao igrač, sada na mjestu predsjednika Kluba.  

 

Kako ste se angažirali u Mostu?

Kao što je to često u životu, spletom okolnosti. Prije posljednjih parlamentarnih izbora moj kolega i prijatelj Ivica Šimundić, sada županijski vijećnik Mosta u Osijeku, zvao me usred „basketa“ da se nađemo jer „ima nešto predložiti i pitati“. „Neoprezno“ sam potom otišao na dogovoreno piće gdje je Ivica bio u društvu sa Miroslavom Šimićem, a nastavak se onda da naslutiti. Miroslavu Šimiću se moram svakako zahvaliti na podršci, savjetima i razumjevanju tijekom ovog relativno kratkog vremena otkako sam se našao u, ajmo reći, političkim vodama, mada mi i sad to pretenciozno zvuči.

Nakon parlamentranih izbora relativno brzo išli su i lokalni. Kako je bilo očito da postoji potencijal u lokalnom biračkom tijelu, nismo željeli iznevjeriti sugrađane koji preferiraju MOST kao političku opciju. Na izborima smo osvojili dva vijećnička mandata u GV Đakova, a vjerujem da je uz nacionalnu prepoznatljivost MOST-a tome pripomogla i naša kvalitetna lokalna kampanja.

Jeste li u Mostu pronašli ono čemu ste težili?

Može se tvrditi da Most ne robuje shematiziranom stranačkom ustroju te u tom smislu smatram da postoji značajna sloboda u razmišljanju i lokalnom djelovanju. Ideja da se pokuša ići normalnim putem, kroz razumna predlaganja, uključivost, inicijativnost te rad u interesu općeg dobra, sigurno je nešto u čemu se svatko u političkom djelovanju mora osjećati ugodno i svrsishodno.

S kojim se izazovima susrećete?

Vrlo je teško baviti se lokalnom politikom na „amaterski način“, brojne su obveze još tu, od obiteljskih, radnih, sportskih… ponekad jednostavno nedostaje vremena. Trenutno sam zaposlen u firmi koja surađuje s bolnicama diljem zemlje. Oženjen sam, imam dvije cure, od 17 i 13 godina. U Košarkaškom klubu Đakovo igrao sam košarku dugi niz godina,  a sad sam prilično aktivno uključen u rad Kluba, na mjestu predsjednika. Smatram da sport puno toga donese u sazrijevanju mladog čovjeka te držim da postoji i obveza da se na neki način to i vrati sportu, angažmanom u Klubu, primjerice.

No, svakako nastojimo baviti se vijećničkim zadacima na najbolji mogući način. Naravno, izazov je i participacija u vlasti gdje je prethodna dugogodišnja lokalna vlast, satkana od raznih interesa cijelog niza stranaka, Grad dovela u neizdrživo stanje. Kako smo s većinom kolega u GV i generacijski bliski, a Đakovo nije velika sredina, zaključili smo da nema mjesta niti vremena za proučavanje stranačkih dresova, već je nužna potreba da kroz određene projekte, razmišljanja i novu paradigmu lokalne suradnje naš Grad učinimo boljim mjestom za život. Ne ucjenjujemo, ne uvjetujemo, ne činimo stvari koje se često mogu vidjeti u našem političkom svemiru.

Za što se Vi konkretno zalažete u Vašoj lokalnoj sredini? Koje konkretne mjere predlažete?

Kao medicinar izuzetno sam zainteresiran za unapređenje rada Doma zdravlja, kroz cijeli niz poboljšanja. To je ujedno i jedna od prvih točaka suradnje u GV Đakova. Prve rezultate u tom smislu očekujemo upravo predvidivo krajem siječnja kad s radom treba početi kompletna kardiološka dijagostika, građanima nasušno potrebna. Također bi inzistirali da se program palijativne zdravstvene skrbi u Đakovu svakako oformi i profunkcionira. Našom inicijativom i zajedničkim naporom osnovan je i otpočeo je s radom Poduzetnički centar koji prve milijune već donosi donosi Gradu. Zalažemo se za transparentnost gradskih financija gdje je i jedna od naših inicijativa projekt Gradske riznice. Zajedničkom inicijativom u vrtićima smo podigli kvalitetu smještaja, ali i zastupljenost stručnog osoblja i suradnika, zapošljavanjem pedagoda, psihologa i medicinske sestre. Sudjelujemo u revitalizaciji gradskog poduzeća Cito, koje bi bilo zaduženo za upravljanje sportskim objektima Grada, zalažemo se za osnivanje Javne vatrogasne postrojbe Grada, za donošenje jasne strategije turizma i sporta…

Kako ocjenjujete rad aktualne gradske vlasti?

Uvijek može bolje, vjerujem da se svatko može s tim složiti. Ponekad se čini da neke stvari mogu ići brže i dinamičnije. No svjesni smo zatečenog stanja i kapaciteta unutar gradske uprave, potpunog nepostojanja funkcionalnih, elementarnih gradskih šaltera, nerijetkog bacanja klipova pod noge od strane bivše gradske vlasti, brojnih „kostura iz ormara“ s kojima se kolege susreću od kad su preuzeli vlast… Ipak, puno toga su napravili, treba im čestitati, njihov je rad pozitivan i u interesu Grada.

Kad bi sada morali ponijeti odgovornost gradonačelnika što biste prvo poduzeli?

Promptno bih oformio što širu funkcionalnu ekipu suradnika i osoba od povjerenja, za rad na zajedničkim smjernicama. Kroz rad u bolnici poodavno sam naučio da je bez tima ljudi pojedinac potpuno bespomoćan. Pitanje je samo hoće li to shvatiti odmah ili malo kasnije. U nastavku bih maksimalno prilagodio upravljačke mehanizme gradske uprave radi što efikasnije provedbe dogovorenih politika. U takvom okruženju omogućio bih maksimalnu slobodu djelovanja pojedincima te ulogu gradonačelnika ponajviše i vidim kao neku vrstu koordinatora i kontrolora zbivanja te osobe koja daje smjer, vrednuje učinke i rezultate upravnih odjela i pojedinaca u njima. Naravno, svjestan sam da je ponekad to puno lakše reći nego realizirati te da je nužno vrijeme.

S kakvim se sve preprekama građani suočavaju? Što treba mijenjati?

Građani Đakova zasigurno se ne razlikuju od ostalih građana Hrvatske kad govorimo o stvarima koje im smetaju. Vrlo teško je uopće i početi s nabrajanjem. Percepcija politike unatrag desetljeća dovela je do, ne bez razloga, potpune odbojnosti prema političkom establišmentu i nositeljima vlasti. Mislim da MOST Đakovo u tom smjeru daje jasnu poruku te mislim da je upravo to najveća vrijednost platforme MOST-a. Politika nije gadljiva. Politika je častan posao. Gadljivi su ljudi koji su se u politiku infiltrirali i učinili je takvom tijekom godina. Da, mislim da u konačnici promjena paradigme politike čini osnovnu promjenu i okidač za sve ostalo – pravosuđe, zdravstvo, socijalu, gospodarstvo…i da je to uvjet za sve ostale promjene.

Član ste Mostova Savjeta za zdravstvo…

Savjet za zdravstvo sjajno vodi dr. Bekavac, uz doprinos kolega s raznih dijelova zdravstvenoga spektra. Po meni je upravo Savjet za zdravstvo MOST-a odlična sastavnica funkcioniranja stranke. U radu Savjeta iskristalizirala su se pitanja problematike primarne zdravstvene zaštite kao temelja zdravstvenog sustava, problematike prevencije i preventivnih programa, problematike hitne medicine itd. Siguran sam da će rad Savjeta iznjedriti još čitav niz dobrih i razumnih prijedloga.

Odabrali ste ostati i djelovati u Hrvatskoj…

Pa jesam. Potpuno razumijem ljude koji su iz Hrvatske otišli. Nema sumnje da je svatko imao dobar razlog zašto je životnu sreću i uspjeh otišao potražiti negdje dalje. I sam sam razmišljao što i kako napraviti u jednom razdoblju pa je i opcija odlaska bila u igri. Ipak nekako smatram da ima šanse za dobar život u mjestu gdje si rođen i odrastao, gdje imaš obitelj i prijatelje. Iako ponekad čovjek nema izbora, pitanje je onda koliko to novaca vrijedi život u stranoj zemlji…