“MOST JE JOŠ 2017. POSTAVIO PITANJA O ULJANIKU, A ŽUPAN NAM REKAO DA NE TRČIMO PRED RUDO!”

DIVNA RADOLOVIĆ ROSANDA, MOSTOVA VIJEĆNICA U SKUPŠTINI ISTARSKE ŽUPANIJE:

MOST JE JOŠ 2017. POSTAVIO PITANJA O ULJANIKU, A ŽUPAN NAM REKAO DA NE TRČIMO PRED RUDO!

Mostova viijećnica u Skupštini Istarske županije dipl. ing. Divna Radolović Rosanda poznati je borac protiv korupcije, još se dobro pamti  sazivanje konferencije za novinstvo zbog nevjerojatnih iznosa koje je direktor jednog poduzeća u vlasništvu općine Medulin uspio ugovoriti u svoju korist… Ta ekonomistica i inženjerka pomorskog prometa napominje da se s korupcijom treba boriti na svim razinama, svom snagom ići protiv klijentelizma i nepotizma, protiv kršenja prava radnika i protiv svih neopravdanih privilegija, a da se treba čvrsto zauzimati za efikasno i neovisno pravosuđe, za učinkovito zdravstvo, za zaštitu žena i djece od nasilja, za zdravi okoliš…

Divna Radolović Rosanda članica je županijskog Antikorupcijskog povjerenstva te Odbora za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo Istarske županije. Najveći dio radnog staža provela je u pomorstvu i nautičkom turizmu, a trenutno je zaposlena u medulinskom komunalnom poduzeću. Politički se angažirala 2005. i bila je nezavisna vijećnika u Vijeću općine Medulin u tri mandata, od toga dva kao potpredsjednica Vijeća, te članica raznih Odbora i Komisija. Sada je županijska vijećnica s liste Mosta NL.

Kako komentirate najnoviju situaciju s Uljanikom, tko je sve kriv za sadašnje stanje? Kako izaći iz ove situacije?

 Ovo s Uljanikom je prestrašno. Ja sam 27. studenoga 2017. na aktualnom satu 7. sjednice Županijske skupštine  postavila pitanje vezano za probleme u Uljaniku, konkretno što Županija misli o tome i što će poduzeti. Župan je odgovorio da ima problema, ali da ne trčimo pred rudo, da spustimo loptu na zemlju i da se pokuša afirmativno i konstruktivno djelovati kako bi situacija urodila boljim danima za Uljanik. I da će sljedeći tjedan tražiti maksimalno uključivanje svih u taj proces, na čelu s Vladom. Danas se jasno vidi da u čitavom tom razdoblju nije učinjeno ništa.

Most NL je na temu Uljanika u Puli 7. rujna 2018. održao  konferenciju za novinare. Na toj su pressici bili saborski zastupnici Ines Strenja i Tomislav Panenić te Petra Mandić i ja. Zatražili smo zasjedanje saborskog Odbora za gospodarstvo na temu opstanka brodogradnje, kao i postavljanje kriznog menadžmenta u Uljanik grupu te kaznenu odgovornost  za upravu Uljanika. Na pressici je jasno naglašeno da taj problem može riješiti samo samo država.

Četiri dana kasnije održana je zajednička tematska sjednica Gradskog vijeća Pule i Skupštine Istarske županije pod nazivom „ Aktualna situacija i perspektive Uljanika“ na kojoj su bili predstavnici tadašnje Uprave Uljanika, pom.ministra gospodarstva g. Z. Novak kao i predstavnici sindikata Uljanika. U ime Mosta NL sudjelovala sam u raspravi te među ostalim javno upitala kako to da nitko iz uprave i NO Uljanika nije smatrao potrebnim prije reagirati na loše financijske rezultate i izviješća revizora. Kako je država odobravala jamstva, a da nije sve to kontrolirala? Bila je vlasnik 25 posto dionica, a nije postavila tim ili povjerenika za praćenje cijelog tog procesa! U Agrokor koji je privatno vlasništvo država je intervenirala i postavila povjerenika, a u Uljanik, u kojem je suvlasnik, nije. Zašto se lokalna uprava, s IDS-om na čelu, nije ranije angažirala i lobirala primjerice u EU parlamentu?

Most je dakle na vrijeme upozoravao na problem, zalažući se za opstanak brodogradnje?!

Naravno da se mi borimo za spas brodogradnje u Puli i Rijeci, za spas tih radnih mjesta. Treba li uopće naglašavati da bi slom brodogradnje u Puli imao teške socijalne i ekonomske, ali i demografske posljedice u cijeloj Istri. Situacija je dramatična, a na ovaj način kojim se pristupilo rješavanju problema samo se produžuje agonija. Priča da je novac koji je uložen u brodogradnju bačen novac ne stoji. Nije točno da se brodogradnja ne isplati. O brodogradnji sada svi sve govore i znaju, ali jedina rasprava koja nama sada treba jest stručna rasprava ljudi koji se razumije u brodogradnju. Zaboravili smo koliko je novaca dato za sanaciju banaka, koje su sad privatne, koliki smo novac uložili u poljoprivredu, željeznice, tunele, propale investicije, raznorazne pretvorbe i uništene firme koje danas ne egzistiraju. Velika se nepravda čini Uljaniku i njegovim radnicima kojima danas stižu ovrhe, koji su gladni i na rubu živaca. Osobno sam vezana uz Uljanik, tu su radili moj otac i stric, sestra, šogor i suprug. Zaključit ću: tko želi propast Uljanika taj ne želi dobro ni Istri ni ljudima koji u njoj žive.

Potkraj prošle godine održali ste konferenciju za novinstvo zbog nesnosnog smrada i drugih opasnosti koje uzrokuje ŽCGO Kaštijun. Kako je uopće došlo do otvaranja tog odlagališta? Što treba učiniti i što Most konkretno predlaže za otklanjanje problema koje potencira ŽCGO Kaštijun?

 Županijski centar za gospodarenje otpadom (ŽCGO)  Kaštijun osnovan je prije 12 godina, a počeo je s radom  u ljeto 2018. Iako je bilo puno protivnika, ponajprije zbog zastarjele tehnologije i promašene lokacije, on je ipak izgrađen. Nalazi se na granici s općinom Medulin, najturističkijom općinom u kojoj se najbliže naselje Valbonaša nalazi na 500 m od lokacije tog Centra. Ostala su mjesta na 1 odnosno 2 km, u zoni zaštićenog područja Park Šume Soline… Tu su Rt Kamenjak, ACI marine Pomer od 250 vezova, Park  šuma Kašteja u Medulinu, kampovi, hotel s 5 zvjezdica u Vinkuranu, OPG-ovi koji se bave poljoprivredom i stočarstvom…

Tadašnji župan Ivan Nino Jakovčić svim se silama trudio da se ŽCGO izgradi baš na toj lokaciji. U srcu turističke općine. Svim je silama htio kazniti i kaznio je stanovnike općine Medulin jer su glasali za nezavisnog kandidata.  Ovo je očiti primjer kako loša politika može učiniti štetu, zlo i nepravdu!

Mještani općine Medulin od samog početka formiranja ŽCGO-a Kaštijun kontinuirano se susreću s negativnim utjecajima tog odlagališta, sa smradom i onečišćenjem zraka, ugrožavanjem zdravlja ljudi, zagušenjem prometa… . U zadnje vrijeme povećan je i  broj oboljenja od zloćudnih bolesti. Inače, odlagalište je u neposrednoj blizini vodocrpilišta – Bunara Campanož – iz kojeg se napaja sustav javne vodoopskrbe šireg područja Pule. A u negativnim posljedicama je i smanjivanje vrijednosti imovine u okolici ŽCGO-a… I sve to, naravno, neovisno od provedenih studija i sanacije samog odlagališta.

Na sve te probleme, a posebno na nesnosni smrad kontinuirano sam upozoravala na svakoj sjednici Skupštine Istarske županije. Most NL je zbog svega toga 26. studenoga prošle godine ispred Kaštijuna održao konferenciju za novinstvo. Nazočni su bili prof. Slaven Dobrović  i Josip Katalinić koji su upozorili na loše tehnološko rješenje te promašen koncept odlagališta u Kaštijunu i Marišćini.

Potkraj prvog mjeseca ove godine u Gradskoj palači u Puli izložena je studija utjecaja na okoliš „Sustav vodoopskrbe i sustav odvodnje i pročišćavanje voda aglomeracije Pula Centar“. Predviđa se među ostalim izgradnja postojenja za solarno sušenje mulja s toplinskim dogrijavanjem, na površini od 6500 metara kvadratnih.  Novoplanirana djelatnost nije tehnološki povezana s već postojećim ŽCGO Kaštijun i ne mora biti u blizini. Ali nas još više zabrinjava najava da se na istoj toj lokaciji predviđa kompostana, odlagalište azbesta, sortirnica i odlagalište opasnog otpada, te odlagalište građevinskog otpada. A u neposrednoj je blizini, podsjećam, vodocrpilište – Bunar Campanož.  Ukoliko se takvi planovi ostvare, taj dio Istre bit će zatrovan, turizam se neće razvijati, a stanovništvo će početi iseljavati. Inače, kao županijska vijećnica i mještanka Vinkurana, mjesta na kilometar od lokacije Kaštijuna bila sam nazočna spomenutom izlaganju te sam u skladu s procedurom dala svoje primjedbe, i usmeno i pismeno.

Kao Mostova vijećnica u Županiji upozoravate na nepravednu raspodjelu ekološke rente zbog koje se ljudi osjećaju zakinuto. O čemu se konkretno radi? 

Kao vijećnica Istarske županije tražila sam na sjednici Skupštine od župana da nam pomogne vezano za pravedniju raspodjelu sredstava ekološke rente, koja je u kalkulaciji grada Pule 2018. iznosila oko devet milijuna kuna, u smislu da bi općini Medulin trebao pripasti znatniji dio. Dobila sam odgovor kako je to posebno pitanje o kojem odlučuje Grad Pula, na prijedlog gradonačelnika Borisa Miletića, jer se Centar nalazi na čestici u vlasništvu grada Pule. A to što grad Pula daleko manje trpi nedaće, jer je udaljen od ŽCGO-a, po toj logici nema veze.

Poslije su se vodili razgovori između Pule i Općine Medulin, a od plaćanja ekološke rente odustalo se samo zato što bi je trebalo podijeliti s općinom Medulin, a to nije odgovaralo IDS-u i G. Miletiću, nisu vidjeli svoju financijsku korist. Župan Flego javno progovara kako je Istra vodeća hrvatska regija po pitanju zaštite okoliša, a to nije točno jer upravo on i njegov IDS nam žele osim nametnutog Kaštijuna još dodatno zagaditi zrak i prostor u srcu turističke destinacije. Jedno pričaju, a sasvim drugo rade.

Kojim se županijskim temama još bavi Most, na koje stavljate naglasak u djelovanju?  

U županijskoj Skupštini otvarali smo i ostale teme kao što su zapošljavanje mladih, bespravna gradnja, problemi sa Politehnikom Pula, Visoka tehničko-poslovna škola, te povećani broj oboljelih od zloćudnih bolesti u Istri, a naročito u područjima u okolici termoelektrane Plomin te na jugu Istre, u okolici Kaštijuna.

Napomenula bih da sam zajedno s nezavisnom županijskom vijećnicom izv.prof.dr.sc. Teom Golja, članicom Odbora za gospodarstvo i turizam Istrarske županije i potpredsjednicom Komisije za pitanja i zaštitu prava autohtone talijanske nacionalne zajednice, podržala prijedlog odluke  o sklapanju ugovora o pravu građenja, odnosno o prenamjeni zgrade Mornaričke bolnice u Puli za – sveučilišne kapacitete. Na taj ćemo način trajno riješiti prostorne probleme Sveučilišta u Puli, kao jednog od bitnih dionika razvoja naše regije.