ISELJAVANJE JE OGROMAN PROBLEM KOJIM SE DOSADAŠNJI EUROPARLAMENTARCI NISU BAVILI

(Izvor: Novi List, autor: Zlatko Crnčec)

Predsjednik Mosta Božo Petrov u razgovoru za naš list govori o načinu na koji njegova stranka vodi kampanju u izborima za Europski parlament, o tome što će izabrani zastupnici Mosta raditi u Bruxellessu i koliko će se njihov rad razlikovati od dosadašnjih hrvatskih predstavnika u tom tijelu.

– U ove smo europske izbore krenuli da dobijemo dva mandata. Hrvatsku u Europskom parlamentu trebaju predstavljati ljudi koji stvarno brane hrvatske, a ne neke partikularne stranačke interese.

Istraživanja javnog mnijenja vas stavljaju od šest do osam posto. 

– Po anketama bi danas Josipović bio predsjednik. A na ove manipulacije anketama kojima danas možemo svjedočiti najbolji je odgovor dao savjetnik premijera Andreja Plenkovića, gospodin Kopal. On je rekao da ankete danas ne služe za ispitivanje javnog mnijenja nego za njegovo oblikovanje. A budući da se radi o savjetniku premijera – pametnom dosta. Bilo bi dobro, recimo, tri mjeseca prije izbora zabraniti javnu objavu anketa, a stranke neka ih koriste za potrebe svojih kampanja i analiza.

Hoćete li možda predložiti neku izmjenu zakona u tom smislu?

– Vidjet ćemo. Ako tu bude moguće i ako se s tim budu slagale druge političke opcije. To bi bilo razumno.

Na listi ste i vi osobno iako ste najavili da u Bruxelless nećete ići. Nije li to na neki način prevara birača jer neće svi oni ni imati informaciju da ste vi rekli da ne želite ići. Naprosto će vidjeti vaše ime na listi i zbog toga je zaokružiti.

 – Na listi sam zbog toga jer treba dati znak građanima koliko su ovi izbori bitni. Oni su bitni jer odlučuju o smjeru kojim trebaju ići Hrvatska i EU. Hrvatska konačno treba biti ravnopravna, država koja sjedi za stolom i ima svoj stav, a ne pored stola. I to je razlog zbog kojeg sam stao na listu. Isto tako znam da me čekaju druge bitke u Hrvatskoj. Za Hrvatsku se danas bori i iz Bruxellessa i iz Zagreba. Zato će u Bruxelless ići drugi ljudi s naše liste. Oni su ne samo regionalno zastupljeni, s različitim stručnim znanjima nego i ljudi koji će se stvarno boriti za interese Hrvatske. Koga god od njih ljudi izaberu oni će se na jednako kvalitetan način boriti za Hrvatsku.

Percepcija je ovih izbora u javnosti kao da su neka vrst lota u kojem će 11 ili 12 ljudi izvući jackpot u vidu plaće od 40.000 kuna mjesečno za razdoblje od pet godina. Uzimajući u obzir ovdašnji mentalitet ne bojte li se da će vaša gesta uzrokovati tek čuđenje u smislu – što je to s Petrovom da ne želi uzeti te novce?

– Ljudi koji predstavljaju Most su kroz zadnje četiri godine dokazali da su jedina politička opcija kojoj nije stalo do beneficija i fotelja i koji su u politiku ušli stvarno da naprave neku korist za sve građane. To potvrđujemo i na ovim izborima. Dogovorili smo se i da će u Europski parlament ići osoba koja je dobila najviše preferencijalnih glasova neovisno o tome je li prešla prag od deset posto ili nije. Na taj način još jednom dokazujemo da poštujemo volju građana. Nije nam stalo do fotelja već do toga da se konačno u Europskom parlamentu Hrvatska doživi kao ravnopravan član.

Koliko je uopće moguće da Hrvatska bude ravnopravan član? Mi smo mala zemlja i koliko mi možemo biti ravnopravni Njemačkoj ili Francuskoj?

– Moguće je na dva načina. Jedan je da surađujete s onim političkim opcijama koje će podržati hrvatske interese.  Dakle da ne ulazite u suradnju s nekim političkim strankama kao što to danas rade HDZ ili SDP koji se uklapaju u njihove ideološke okvire nekakve nadnacionalne političke obitelji. Nego da stvarno surađujete s onim političkim opcijama u Europskom parlamentu koje bi podržale hrvatski interes.

Koje bi to bile opcije?

– Odgovorit ću vam i na to. Osim toga, predložili smo da se napravi koordinacija, bez obzira na to koji će sve kandidati na kraju otići u Europski parlament, na razini asistenata svih europarlamentaraca iz Hrvatske u sklopu koje bi se izmjenjivala stajališta kako bi se utvrdilo koje su to teme bitne za Hrvatsku. Da se na na takav način konstruktivno djeluje za interese Hrvatske. Od ni jedne stranke nismo dobili nikakvu povratnu informaciju da su spremni surađivati na takav način. Njima su očito važniji jedan Tajani ili Vučić nego građani Hrvatske. A što se tiče političkih opcija to ćemo vidjeti nakon što prođu europski izbori. Jer trendovi pokazuju da će se politička scena na razini Europske unije značajno promijeniti.

Kojoj će se grupaciji pridružiti vaši eurozastupnici?

– O tome ćemo odlučiti nakon izbora i birat ćemo onu opciju koja će podržati hrvatske interese.

Često kritizirate HDZ vezano za EPP i Vučića. Jer što god mi mislili o tome Srbija se približava EU i jednog će dana sve europske političke grupe u svojim redovima imati i srpske stranke. A one se po pitanju naše bliže prošlosti ne razlikuju puno od Vučića. Ne želim braniti HDZ, ali u sličnoj bi se situaciji uskoro mogle naći i druge hrvatske stranke.

– Nemam problem s nacionalnim manjinama…

Ali ovdje govorimo o državi Srbiji.

– …sad ću vam objasniti. Odrastao sam u iznimno tolerantnom okruženju. Ali ono što je meni problematično kod Vučića i njemu sličnih jest da oni ni na kakav način ne prihvaćaju krivicu i svo zlo koje je Srbija napravila svojom agresijom na Hrvatsku. Srbijanski se političari trebaju konačno osvijestiti, ispričati se za sve ono zlo koje su nam napravili i učiniti korak naprijed. Način bi bio sankcioniranje zločinaca što oni još uvijek ne rade, i ratna odšteta i otkrivanje grobnica. Nažalost, niti jedan od tih koraka Srbija nije poduzela. Nemam problem s tim da bilo koja zemlja uđe u EU, ali ona to može napraviti samo po jednakim kriterijima koji su vrijedili i za Hrvatsku.

Gledajući vašu listu, ali i liste nekih drugih stranaka nameće se jedno pitanje. Po kojoj ste recimo logici na visoko mjesto stavili Sonju Čikotić koja se kao mlada političarka jako dobro snašla u Saboru i od koje stranka puno očekuje. Zar ne bi bilo logičnije ostaviti je u Saboru od čega bi i stranka i Hrvatska vjerojatno imali više koristi nego da je se pošalje u Bruxelless gdje će kao i ostali hrvatski zastupnici biti nevidljiva i bez nekog većeg utjecaja?

 – Želimo mladima omogućiti da steknu iskustvo, ali i da pokažu na koji način se može ispravno boriti za Hrvatsku i u Europskom parlamentu. Znam da je percepcija da u trenutku kada netko prođe kao europarlamentarac on postaje nevidljiv. Ali to je problem tih parlamentaraca i njihovog nedostatnog rada. Ako je netko dobar europarlamentarac onda će on biti aktivan i u Europskom parlamentu i na hrvatskoj političkoj sceni. Bit će s ljudima i s narodom. Problem aktualnih europarlamentaraca jest da su oni odlazak u Bruxelless doživjeli kao jackpot. A to nije jackpot, to je težak rad za interese Hrvatske. Zastupnici Mosta bit će na dispoziciji ljudi koji su ih birali. Bit će aktivni i u Hrvatskoj i u Europskom parlamentu.

 Koliko neki hrvatski eurozastupnik uopće može napraviti budući da dolazi iz malo države koja daje 12 zastupnika u tijelo koje ima preko 700 članova. 

 – Može napraviti puno, i to na način da se u Europskom parlamentu konačno čuje glas čestitog hrvatskog čovjeka. A do danas nešto takvo nismo imali prilike čuti u Europskom parlamentu. Most je i na Hrvatskoj političkoj sceni sa samo 12 zastupnika napravio puno. Konačno smo počeli čistiti političku scenu. Rasporili smo utrobu političke scene i pokazali na koji su način dosad političari funkcionirali. Građani sada mogu kvalitetnije birati. Na isti takav način mogu djelovati hrvatski europarlamentarci – biti glas običnog čestitog hrvatskog čovjeka.

Zanima li to birače uopće. Oni i dalje glasaju za HDZ bez obzira na sve afere, za Milana Bandića kojem se trenutno sudi za ozbiljna kaznena djela, ali i za niz lokalnih čelnika od kojih neki imali i pravomoćne sudske presude za gospodarski kriminal.

 – Vjerujem da se percepcija građana mijenja. Znam da medu ljudima Vlada poprilična apatija, ali ja ih pozivam da izađu na izbore. Jer ako ne izađu, isti ovi koji su uništili i popljačkali Hrvatsku će ostati na vlasti. Mogućnost promjene postoji tek ako ljudi izađu. I ja vjerujem u hrvatske ljude kao i u to da će oni konačno početi koristiti to pravo koje im možda još jedino nisu oteli. Da će na izbore izaći i da će to biti prvi pomak prema promjeni.

 Kakva je vaša vizija budućnosti EU. Daljnja integracija prema Sjedinjenim europskim državama, ostajanje na današnjoj razini integracije ili ste možda za neki korak natrag.

– Vidimo Europu kao zajednicu suverenih nacija. Ne kao nekakvu nadnacionalnu državu. Želimo da države članice bolje surađuju, ali s manje birokracije. Sve one nadležnosti EU-a koje mogu pomoći  da se ostvari bolja suradnja između država članica treba promicati. Ali sve odluke u kojima nema koristi od zajedničkog djelovanja trebaju ostati u nadležnosti država članica. Možemo danas svjedočiti nekakvoj puzajućoj federalizaciji EU.

O tome se sve više govori.

– Mi smo oštro protiv toga. EU treba biti zajednica suverenih nacija gdje svaka nacija ima svoj identitet. Ona treba poštivati hrvatski identitet i hrvatski način života.

Koji bi bio uopće prostor za djelovanje Hrvatske ako se na primjer Njemačka i Francuska dogovore da se krene s daljnjom integracijom EU?

– Mi smo za to da se može uvesti pravo veta gdje ako 14 od 27 zemalja uloži veto na neki zakonodavnih prijedlog Europske komisije da se on zaustavi. I to je odgovor puzajućoj federalizaciji EU i stvaranju neke nadnacionalne države. Ljudi u Europskoj komisiji koji vide EU kao nadnacionalnu državu moraju shvatiti da svaki narod ima svoj identitet i svoj način života. I da je svjestan da je suradnja s drugima potrebna, ali ne na način da se odrekne svog identiteta. To nećemo dopustiti i oštro ćemo biti protiv toga.

Kako gledati na strah europskog establišmenta kada su u pitanju političke opcije koje se često naziva populistima, kao što su Salvini, Orban ili Pet zvjezdica.

– Ti pokreti koji su se pojavili su odraz gubitka identiteta ljudi koji su dosad vodili EU. Ti birokrati koji tako paušalno karakteriziraju svaku prijetnju populističkom bi trebali shvatiti da političke opcije koje nemaju mišljenje istovjetno njihovom nisu populisti. Jer te opcije trebaju imati pravo na svoje mišljenje. Ne želim se pojaviti u nekoj novoj državi u kojoj ja ne bih imao uopće pravo na svoje mišljenje i gdje se drugačije mišljenje u startu diskvalificira kao populističko. Po čemu sam populist ako tražim da hrvatski čovjek ima pravo glasa u Europskom parlamentu. Po čemu sam populist ako smatram da hrvatski narod treba zaštititi svoj identitet i svoj način života. Po čemu sam populist ako štitim interes Hrvatske u EU. Pa mi smo u EU ušli da hrvatskom narodu bude bolje, a ne da bude nečije roblje.

Kako gledate na Salvinija ili na Orbana?

– Kao na ljude koji se na svoj način bore za interese svog naroda i koje su izabrali građani njihovih država. Iskreno bih volio da se naš predsjednik Vlade  jednako tako žestoko bori za interese hrvatskih građana u EU. A ne da bude klimoglavac na svaki mig iz EU i da se onako lijepo smiješka kada ga netko uštipne za stražnjicu.

U pitanju je bio sako i koliko je to baš bitno?

– Svejedno nisam stekao dojam da je sadašnjim europskim parlamentarcima iz redova HDZ-a toliko stalo do interesa Hrvatske koliko im je stalo do toga da ugode svojoj europskoj političkoj obitelji.

Koliko je točna percepcija da se Most pozicionirao na desnom centru i na taj način ušao u politički prostor HDZ-a?

– Može se vidjeti iz fokusa kojeg HDZ u ovom trenutku usmjerava isključivo na Most da nas doživljavaju kao najveću prijetnju. Ali ne bih rekao da Most predstavlja samo jednu skupinu građana. Most jest i želi biti glas svih onih koji žele bolje Hrvatskoj, odnosno da se dogodi promjena u funkcioniranju cjelokupnog državnog sustava. I zato pozivam građane da se uključe u Most i da nam pomognu. Uvijek ćemo dati ljudima mogućnost da se ideološki i svjetonazorski opredjeljuju onako kako im govori njihova savjest. Nisam pobornik onoga kako je Branko Bačić definirao HDZ – da osoba kada ulazi u stranku gubi dio svog suvereniteta i da više nema pravo na mišljenje. U Mostu ljudi imaju pravo na mišljenje. Možda se ponekad činimo kao heterogena skupina, ali Most je Hrvatska u malom. Mislim da je to najbolje definirati na takav način.

Agrokor je privremeno riješen, ali bi se ujesen opet mogli pojaviti veliki problemi, brodogradnja je korak do bankrota, a iseljavanje u nekim dijelovima zemlje poprima katastrofalne razmjere. Svjedočimo li to mi, kolaps je možda prejaka riječ, ali ipak početku rasapa hrvatskog društva? Je li taj proces nepovratan?

 – Nije. Radi se o stanju u koje su nas doveli političari koji su dosad vodili Hrvatsku.

Ali njih su birali građani. Politika je samo odraz društva.

 – Vjerujem da je do zadnje tri ili četiri godine, kada se MOST pojavio na političkoj sceni, ljudi nisu bili ni upućeni u ono sto su političari u radili s Hrvatskom. Proces nije nepovratan, on se može okrenuti i u drugom smjeru. Ali za to su potrebni ljudi koji će izaći na izbore, a koji to dosad nisu radili. Stvari se mogu promijeniti.

Osim subjektivnih razloga o kojima smo govorili postoje li i objektivni. Recimo brodogradnja. Bi li ona mogla opstati čak i da su se na čelo brodogradilišta postavljali najbolji ljudi, da se pametno poslovalo i da nije bilo kriminala – u situaciji u kojoj je Kina praktički pomela konkurenciju i iz puno razvijenijih zemalja od Hrvatske.

 – Ako tvrtke i gospodarstvo vodite na pošten, transparentan i kvalitetan način možete očekivati uspjeh. Na taj ćete se način prilagoditi tržištu i naći one niše koju su vam potrebne i stvoriti proizvod koji će imati mogućnost izvoza. Hrvatska je brodogradnja mogla uspjeti neovisno o tome je li mala ili velika. Mogla je uspjeti da su je vodili na kvalitetan način. Da su bili dobri menadžeri koji bi gledali da radnici dobiju plaću, a ne da sebi ostvare bonuse. Tragedija u situaciji oko Uljanika i znak koji dovoljno govori o lošem i štetnom upravljanju u brodogradnji je trenutak kada je Uljanik pred stečajem, radnici nemaju plaću, a članovi uprave sebi isplaćuju bonuse. Taj trenutak dovoljno govori o tome kako su vodili brodogradilišta, ali i o onima koji su postavili te ljude. Zna se tko je postavljao ljude u ta brodogradilišta, isti oni koji su haračili Istrom zadnjih 20 godina. A danas se skrivaju u „rožicama“. Narod u Istri ima naziv za takve – „ladri“.

Koje su to opcije u Europskom parlamentu koje ste spomenuli, a s kojima bi naši europarlamentarci mogli braniti hrvatske interese?

– Uzet ću primjer. Da su hrvatski europarlamentarci digli glas o tome da nije pravedno da postoji masovno iseljavanje iz Hrvatske. Da Hrvatska danas obrazuje ljude za razvijene članice EU. I da će Hrvatska zbog toga vječno ostati u zapećku. I bi bilo pravedno da se zbog toga obešteti Hrvatska na način da joj se daju dodatna sredstva kojima bi joj se omogućilo da zaustave odlazak mladih. Ja ih nisam čuo  da oni to rade, a postoje i druge zemlje koje su također bile pogođene masovnim iseljavanjem. Zašto nisu zajedno digli glas? Nisam čuo da su uopće progovorili o tome.

Kako gledate na šest godina članstva u EU?

– Tragedija je Hrvatske da se nije dobro pripremila za EU. U EU smo ušli na koljenima. A nismo trebali tako, nego kao ravnopravna članica. Osim toga nismo bili spremni ni na iskorištavanje europskih fondova niti su naši europarlamentarci shvatili koja je njihova uloga u Europskom parlamentu. Njihova je uloga boriti se za interese Hrvatske, a ne za interese Europske pučke stranke ili drugih europarlamentarnih grupacija

Treba li Hrvatska uvoditi euro?

– U ovom trenutku Hrvatska nije spremna za uvođenje eura. Kada se ispune svi preduvjeti, kada Hrvatska na to bude spremna, tek onda može ući u eurozonu. Ti preduvjeti nisu ispunjeni i danas nema smisla ulaziti u eurozonu jer će hrvatsko gospodarstvo biti još više oštećeno.

 Treba li to ići na referendum ili bi bila dovoljna odluka Sabora.

– Građani bi o tome trebali odlučivati na referendumu. A Vlada ako nastavi pritiskati građane s eurozonom bez ispunjenih preduvjeta, onda će se suočiti s referendumom.

Što govori o Hrvatskoj da je institut referenduma katastrofalno reguliran i da izvršna vlast ima veliki prostor diskrecije kod provjere potpisa koji se opet mogu skupljati na svakakve načine?

– Mi smo nudili konstruktivna rješenja o ovom pitanju jer smatramo da ljudi moraju imati pravo odlučivanja o važnim temama. Žalosno je vidjeti da vladajuće stranke žele pošto – poto ugasiti mogućnost da građani mogu odlučivati. Ova je Vlada doslovno obrisala pod s 400.000 potpisa.

Hoćete li ići na Bleiburg i kako komentirate cijelu ovu situaciju nakon odluka austrijske biskupske konferencije?

– Dao sam počast žrtvama i u Jasenovcu i u Bleiburgu. Ali jednom politikantstvu koje se danas odvija neću sudjelovati. Žrtve se ne smiju koristiti u političke svrhe. Niti bi to htjele obitelji onih čiji su članovi stradali. Nije dobro ni da određene institucije u Austriji zabranjuju misu jer se radi o misi zadušnici za stradale. Ako se i događa da se na bilo koji način veliča bilo koji totalitarni režim, to treba sankcionirati država i njene institucije. Ali misa se ne bi trebala zabraniti.