DO BOGATE HRVATSKE – ULAGANJEM U RURALNE KRAJEVE

LJUBICA AMBRUŠEC, NAČELNICA OPĆINE GRADEC I KANDIDATKINJA NA MOSTOVOJ LISTI ZA EUROPSKI PARLAMENT:

DO BOGATE HRVATSKE – ULAGANJEM U RURALNE KRAJEVE!

Gđo Ambrušec, među prvim ste nezavisnim načelnicima koji su se pridružili Mostu nezavisnih lista. Što Vas je privuklo?

Zbog nezadovoljstva načinom na koji se duže godina vodila naša lokalna zajednica, Općina Gradec, kandidirala sam se na izborima s listom grupe birača, nezavisnom ili bolje rečeno narodnom listom. To je bilo sad već davne 2013., a imali smo samo jedan jedini cilj, graditi i razvijati općinu, bez pretjeranog individualizma, za bolji zajednički život. Narod nas je prepoznao, pružio nam je ruku, dao nam priliku. U rekordnih devet mjeseci riješili smo dugovanja, paralelno radeći i rješavajući tekuće poslove te pišući projekte za nadolazeće godine. Javljali smo se na ponuđene natječaje, u kratkom smo vremenu počeli povlačiti sredstva iz europskih fondova, sredstva s razine države i Zagrebačke županije, zbog čega se naša općina počela ubrzano razvijati.

Zahvaljujući spoznajama do kojih smo dolazili provođenjem svih naših projekata, shvatili smo da možemo pridonositi promjenama na razini države te smo se počeli povezivati s drugim nezavisnim općinama i gradovima koji su 2013. godine na isti način zadobili povjerenje građana. Bile su to općine Tompojevci i Velika Kopanica te gradovi Omiš i Metković, koje su u odličnom smjeru vodili načelnici Tomislav Panenić i Ružica Vukovac te gradonačelnici Ivan Kovačić i Božo Petrov. Razmijenili smo dobre ideje te povezali naše djelovanje i krenuli putem Mosta nezavisnih lista primjenjivati dobra rješenja na razinu države, Lijepe naše, ali i upropaštene naše.  Mostovi uvijek povezuju, dakle iz same te riječi moglo se puno toga zaključiti, ponajprije da se nezavisne osobe povezuju i ujedinjuju kako bi činile dobro ponajprije za malog čovjeka. Upravo su me ta želja i takvo nastojanje privukli u Most, kao nešto jedinstveno, nešto što spaja i daje korisne i kvalitetne učinke.

Usudila bih se reći sljedeće: da kojim slučajem tada nije bilo pretjeranog individualizma odnosno sebičnosti kod nekih ljudi koji su došli obnašati funkcije, Hrvatska bi danas išla u sasvim drugom, boljem i pozitivnijem smjeru.  Most nezavisnih lista na razini Hrvatske bio je i ostao prilika za zajedništvo i slogu koje rezultiraju ogromnom snagom. A bez zajedništva i sloge nema i neće biti uspješne Hrvatske.

Ponosna sam na stanovnike naše općine Gradec, njih oko 3.500, koji nas podržavaju eto i u našem drugom mandatu. Oni znaju da s bezgranično puno ljubavi, zajedništva i sloge radimo dobre stvari i da smo u mnogočemu primjer u RH. Što je nekima ponekad teško priznati jer nismo obojeni i ne nosimo naziv stranke.

Bili ste u prošlom sazivu Sabora, kakva su Vam zastupnička iskustva? Po čemu ćete pamtiti taj dio svoje političke karijere?

Za mene je Sabor najčasnija vrhovna institucija u RH, u kojoj bi trebali djelovati najčasniji predstavnici svog naroda. Onima koji su im dali povjerenje zastupnici moraju svojim časnim i poštenim radom osigurati bolji i kvalitetniji život. I to je bila moja misao vodilja kada sam ušla u saborske klupe. Međutim, vjerujte mi, doživjela sam totalno razočaranje. Ta silna negativa, to grozno sebičarenje i potpuno nepoštivanje hrvatskog naroda izazivalo je u meni  svakim danom sve veće ogorčenje. Totalni revolt prema toj prljavoj politici i vođenju naroda u propast. Bez imalo žaljenja dočekala sam dan napuštanja saborske klupe. Daleko je to od Sabora kakav narod očekuje, kakav su građani zaslužili imati dajući povjerenje zastupnicima. Narod je dobio jedno veliko ništa i to veliko ništa još mora svaki dan trpjeti. Čast pojedincima, poštenim i časnim ljudima, čast kolegicama i kolegama iz Mosta NL koji se kao lavovi bore za boljitak običnih ljudi i opstojnost Domovine.  Ali badava i argumentirane tvrdnje i upornost i borbenost kad su oko vas ajkule. Narod pak gleda, ali je veliko pitanje koliko on stvarno vidi. Smatram da Sabor u ovom postavu, koji dobrim dijelom sačinjavaju upravo ajkule o kojima govorim, samo krade Bogu dane. Kao takav niti ne bi trebao postojati. Moje kratko iskustvo u Saboru, bez sloge i zajedništva, bez istinske želje zastupnika da pomognu svojoj zemlji, predstavlja za mene ružno i negativno iskustvo. Nažalost.

Na čelu ste općine Gradec već drugi mandat, što ste uspjeli napraviti kroz to razdoblje?

Vrlo sam ponosna na svoj rad i rad mojih suradnika, naše zajedničko djelovanje s narodom, stanovnicima naše općine. Poštenim radom ostvarujemo ciljeve koje smo zacrtali i sve one koje smo dužni ispuniti zato jer smo dobili povjerenje tih ljudi.  Primjerice, strategija razvoja kao dokument kojega smo u suradnji sa stanovništvom postavili na početku prvog mandata u potpunosti je ispunjena odnosno sve smo projekte iz nje realizirali. Sad pripremamo novi strateški dokument s novim projektima. U ovih šest godina realizirali smo doista veliki broj projekata, puno bi prostora zauzeli njihovi pojedinačni opisi. Stoga ću spomenuti samo one velike, kao što je kompletno uređenje devastiranih društvenih prostora u zgradi Općine i diljem 20 naselja. Uredili smo općinsku dvoranu, prostor za umirovljenike i Vatrogasnu zajednicu, drušvene i vatrogasne domove… Pomogli smo savjet mladih, škole, crkve, šport, lov, ribolov… Izgradili smo odnosno obnovili i uredili mostove, igrališta, dječja igrališta, vatrogasno spremište, kućice na autobusnim stajalištima, E punionicu, pametnu klupu, mrtvačnice… U tijeku je izgradnja dječjeg vrtića te mnogi drugi projekti iz različitih segmenata društva, s jednim zajedničkim nazivnikom, razvoj za dobrobit našeg stanovništva.

Vrlo često se uz Vaše ime spominje očuvanje starinskih običaja i tradicijske kulture. Čini se da puno držite do tradicije?

Gradec je kulturološki i povijesno poznato mjesto, koje se u dokumentima prvi puta spominje 1292., kao jedan od tri velika biskupska posjeda. U samom centru je očuvani biskupski dvorac za koji smo dobili koncesiju od države i skoro krećemo u njegovu obnovu. Sasvim je logično da čuvamo našu povijest i njegujemo kulturu obnavljajući tradicionalna događanja i starinske običaje našeg kraja. Ponosno čuvamo i uskrsne običaje gradečkog kraja, kulturnim događanjima i gastro-tradicijom uspijevamo okupiti na tisuće posjetitelja. Moramo čuvati običaje, povijesnu i kulturnu tradiciju, prenositi ih na mlađe naraštaje. Hrvatska tradicija, povijest i kultura ne smiju, ne mogu i nikad neće otići u zaborav.

Po struci ste agronom i magistra ekologije, kako se to reflektira na Vašu političku karijeru?

Kada čovjek u svojem životnom i radnom vijeku odrađuje nekoliko poslova paralelno, oni nikada ne smiju utjecati jedan na drugoga. Ako ste dovoljno vješti, uvijek ćete znati koji posao u datom momentu trebate prioritetno obaviti. Ja sam istovremeno načelnica, supruga, majka, sestra, teta i ponosna baka koja uspješno ispunjava sve obveze iz tih različitih i raznorodnih funkcija. Na doktorskom sam znanstvenom studiju što mi još dodatno zahtijeva truda i vremena… Ali, vjerujte mi, bez svega toga ja ne bih bila – ja.

Jedino što bih iz svega najradije maknula riječi „politika i političko“ jer ih narod ne percipira dobro. Sebe bih svrstala u skupinu ljudi koji žele dobrotom, poštenjem i radom promijeniti sve ono što ne valja. Ne politikom nego ovim što sam pobrojala. Na politiku kakvoj danas svjedočimo gledam s velikim negodovanjem i činim sve da ono loše neutraliziram već u samom startu.

Kandidatkinja ste na Mostovoj listi za europarlamentarne izbore. Za što bi se konkretno Vi zalagali u Europskom parlamentu?

Radom, voljom, idejama i požrtvovnošću dokazali smo kako se uspješno vodi lokalna zajednica. Ukazivali smo kako javna uprava (državna, županijska i lokalna samouprava) nikako ne smije biti sama sebi svrhom, mora djelovati na korist svih građana RH. A nikako ne može biti mjesto uhljebljivanja poslušnog biračkog stranačkog kadra. Javna uprava mora osloboditi narod od neimaštine i poboljšati životne uvjete za sve hrvatske krajeve, a pogotovo one ruralne. Hrvatska je ruralna zemlja i njeni prirodni resursi, uglavnom neiskorišteni, neprocjenjivi su potencijal za kvalitetni i zdravi život stanovništva. Moja je zadaća da Hrvatska u Europskoj uniji zauzme ravnopravno mjesto koristeći EU potpore te da ostvari punu podršku u primjeni novog modela razvoja ruralnih područja. Stoga se zalažem za dobar i ugodan život stanovnika u ruralnim krajevima RH, pod sloganom:  “I ruralna područja u Hrvatskoj žele život!”  Nikako se ne treba bojati bogate ruralne sredine, time stvaramo još bogatiju urbanu sredinu, ali i bogatu državu, dostojnu života čovjeka u 21. stoljeću!

Za kraj nekoliko osobnijih pitanja.  Koju životnu situaciju pamtite kao najdražu?

Dobro je širiti pozitivne misli i pozitivno djelovati. Od sebe maknuti negativu i negativno pa ćemo tako svi zajedno biti još uspješniji i bolji. Kažu da je smijeh lijek i vjerujte, doista je i meni ga nikada ne nedostaje. Smijte se i kad vam bude teško, smijehom i pozitivom činimo svijet ljepšim i boljim. Najdraži i najsretniji trenutak u životu mi je bilo rođenje mojeg voljenog unučića, tim činom postajete doista najsretniji čovjek na svijetu.

Stignete li čitati? Koju knjigu biste preporučili?

Zbog svih mojih spomenutih poslovnih i obiteljskih obaveza, u zadnje vrijeme manje čitam, osim znanstvene literature za moj studij. Knjiga mi je za mlađih dana bila životna prijateljica. Čitajući sam oblikovala svoju osobnost kroz mnoge naše hrvatske književnike od kojih bi svakako spomenula meni najdražeg Janka Matka, kao najznačajnijeg predstavnika pučke književnosti. Bio mi je jako blizak zbog pisanja na domaćem dijalektu, što je najbliže našoj izvornoj kajkavštini gradečkog kraja. Tu je svakako i neizostavni August Šenoa, definitivno najplodniji i najutjecajniji hrvatski pisac, istinski tvorac moderne hrvatske književnosti čime su njegova djela neizbježna. Ono što bih svakako istaknula i preporučila svima, ali doista svima, je najpoučnija knjiga svih vremena – Biblija. U njoj je svaka stranica novo nadahnuće čovjeku.

Imate li kućnog ljubimca?

Živim na selu i nezamislivo je da dvorištem ne trče naše mace, imamo ih nekoliko i nevjerojatno su lijepe, tko god ih vidi čudi se njihovoj dugačkoj dlaci i kitnjastom repu svih mogućih duginih boja. Prevladavaju ženke, četiri su mačke i dva mačka. Svi ih obožavamo, a pogotovo unučić koji im je svima redom dao imena. I beskrajnu ljubav. Naravno, tu je još i pas Men, čuvar dvorišta. Volim životinje, volim i ljude. U narodu se kaže: „Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude“, što držim za vrlo mudru i poučnu izreku.